Franino svjedočanstvo

Isus Lorice mili!

Ne mogu a da ti i ovdje pismeno ne posvjedočim o promjenama u meni i obitelji unazad godinu dana, jer zapravo želim da to moje svjedočanstvo dođe do svih onih koji su na neki način sada u stanju u kakvom sam ja bio prije svega nekoliko mjeseci i da čuju što je točno meni pomoglo da napravim slijedeći korak i dođem do ovako blagoslovljenog stanja kao što ga uživam sada.

Kako se Ekipica počela transformirati u nešto novo unazad godinu dana, tako sam i ja doživio tektonske promjene unutar sebe koje su iz mene izvadile puno krivih postavki i ugradile nove misli koje posljedično generiraju toliko dobra u meni i oko mene.

Bilo je potrebno da pronađem sebe, da nađem ono što me zaista raduje, da dođem do onoga što moje srce doista želi i u čemu nalazi užitak, da se sagledam i donesem sud nad svojim stanjem i od tuda krenem dalje. Tako reći da podvučem crtu i zbrojim račune.  I tako se i dogodilo, a karantena u gradu i potres ovog proljeća samo su mi pomogli u tom procesu. Odvezao sam se od puno prirodnih odnosa, naučio reći ne, ne želim, neću i stajati iza toga što moje srce doista želi. Odnos u braku sa Terezom se podigao na slijedeću razinu kako smo oboje doživljavali slične procese i naša snaga se umnožila. Posao se krenuo divno razvijati i rasti u svakom pogledu i sve je oko nas nekako cvjetalo. Sve dok krajem ljeta nisi poslao poziv da se okupimo, jer si dobio vođenje Duha za zajednicu. Jedino je taj dio života, život sa i u zajednici, ostao neuređen u našoj sferi i taj poziv je unio u mene nemir, osjećaj nesigurnosti, otvorio neke rane i sve u meni se opiralo tome da se ponovo priključim zajednici. Nisam ja imao ništa protiv ikoga, niti kome što zamjerao, samo sam radi tolikih emotivno teških situacija odustao od toga i povukao se u svoj mir i tišinu, te se posvetio tome da stabiliziram svoju obitelj i do tuda krenem graditi sve iz početka.

Večer prije dogovorenog sastanka u Češkom Domu vozio sam iz Splita i puno razgovarao sa Terezom o tom osjećaju.. došao sam pred Isusa i rekao Mu: „Isuse, ja ti imam 99 razloga zašto ja ne želim ići tamo. Vidi kako mi je lijepo u životu, što mi sad treba da se ponovo sve to pokrene i da pustim problemima zajednice da mi destabiliziraju obiteljsku sferu! „Da, ali Moja je volja da se Moji udruže da Mi služe i da jedan nadopunjava drugoga i pomogne mu dići se u visine. Moja je volja da se formira Duhovna Zajednica koja mi je po volji…“ Isus je citirao meni dobro poznate rečenice iz objava. „Može onda jedan dogovor Isuse? Evo ti mojih 99 razloga, sva ova bol, sav taj osjećaj koji preplavljuje moje srce, ja ću napraviti ono što Ti kažeš da je Tvoja volja, ne zato jer imam osjećaj da to napravim, nego evo iz poslušnosti, oprosti mi na tome, a Ti Isuse odnesi sve ovo.“ I moje se srce tu umirilo.. Idući dan sam došao na sastanak sav stisnut pred ljude koje volim, koje nisam vidio mjesecima i sa ušima širom otvorenim da čujem što to Lorens ima za reći.

Kad je on krenuo iznosit svoju viziju za zajednicu, sav onaj teret se počeo topiti i srce se počelo oslobađati. Vidio sam da je ono što sam ja mislio da će biti u Ekipici,  bitno drugačije od onoga što je on dobio po Duhu da bude. Vidio sam da je njegova vizija utemeljena na stupu Riječi Božje, a da je moja „ideja“ ono što je utemeljeno na mojim prijašnjim iskustvima i obojano jednom jakom emocijom. Na svijetlu njegovog izlaganja vizije, vidio sam da nisam vidio dobro.

Iz tjedna u tjedan moje srce je upijalo novu viziju koju Isus ima za nas kao zajednicu i imam osjećaj da se moje biće transformiralo u novo stanje i da se ugrađuje u živo Tijelo Kristovo i kako novi život kola u mome srcu. Sve ono što sam vidio da mi je bilo dobro u životu, obitelj, posao, sada je počelo biti još i bolje. Nova snaga, koju ne možeš a ne primijetiti, nova odvažnosti, smjelost, oduševljenje životom, energija, entuzijazam su se podigli u mom srcu od kad sam se spojio u Njegovo Tijelo i to je po meni ogroman dokaz da sam na pravome putu.

Tereza i ja smo postali puno produktivniji u Vinogradu i zajednički djelujemo u sferi oko sebe i vidim da ostavljamo utisak u ljudima koji su oko nas i to je jedan od dokaza da taj Kristov život u nama raste. Sve raste, baš sve je blagoslovljeno i toliko sam sretan što smo dio ovoga. Ako se netko to pita, sve u Ekipici je drugačije nego prije, ali baš skroz drugačije. Kao kad iz osnovne škole u svome selu, pređeš u srednju školu u drugom gradu. Nemoguće je to zamisliti bez da uđeš u to iskustvo.

Kad razmišljam o nekim dragim ljudima kojima se srce nije još namjestilo i uključilo u ovo zdanje, mislim da je najbolji savjet koji im mogu dati da si daju priliku, da dođu i osjete, da poput mene uzmu ovo što oni sada osjećaju i stave to ispod Kristove volje, da si daju priliku (da ne kažem da daju Kristu priliku) da budu zahvaćeni ovim novim silnim Isusom koji sada djeluje u ovoj sredini. Gledam i nove ljude koji su tu došli kako im se sfera iz tjedna u tjedan mijenja i kako su na kraju, iako možda u počeku suzdržani, poskočili, jer su htjeli biti dio ovoga što se sada gradi.

U jednom momentu, taman dan prije prvog sastanka, bio sam na kavi sa jednim prijateljem koji mi je dao savjet u stilu: „pa zašto bi se silio da se priključiš nečemu što ti srce odbija? Ako te sada ne spaja, pa nema veze, možda će te spojiti za par mjeseci. To je Isusova Ljubav, ona te neće odbiti kad god da ti dođeš. Dovoljno si zreo da pratiš vlastito vođenje.“ Iako zvuči istinito, to je u tom specifičnom trenutku bio najgori savjet koji sam mogao primiti. Da sam ga poslušao i preskočio priliku da odustanem od svojih 99 razloga, ne bi doživio toliko silnu promjenu svoga bića i propustio bi priliku ovoliko narasti, a da ne govorim što svatko propušta kada ostane otok, svojom odlukom odvojen od njegove zajednice ljudi.

Evo, ako ovo bilo kome može pomoći, ja sam sretan. Želio bi da mi pošalju porukicu i da im pomognem napraviti taj korak prema pravoj stvari. Svi koji me poznaju znaju da znam dobro slušati. Razumijem kako im je sada, kroz što prolaze, jer sam i sam bio tamo i mogu posvjedočiti da je sa druge strane divna stvarnost i puno veće blagostanje.

Frano