Jurino svjedočanstvo

Lorens dragi Isus s tobom, hvala na sinoćnjem druženju, primih obilno pa da se pohvalim u Isusovo ime.

 

Htio bih ti opisati cijeli jučerašnji dan, ne želim da se mail oduži, no mislim da je važno.

 

Dakle budim se u kako ti kažeš srednjoj žalosti, i procijedim istu takvu molitvu.

 

Žurim na konzulat, sjedam na S-bahn, sređujem neke dokumente i po putu mislim o propasti, danu Suda i propasti ljudi oko mene. Gledam ih onako bezvoljne, beživotne, jad i tuga gdjegod pogledaš. Ni ja nisam u boljem stanju, Isuse pomagaj!

 

Slikam se za dokumente i gledam slike, pa čoviče i izgledam ko kriminalac, kao lopov.

 

Ništa, sređujem što treba, sjedam opet na taj švapski voz, ista slika, isti ljudi. Ni LJ od Ljubavi, mislim se moram poslušati 3 dan "Pokajte se". Tu sam stao, jer sam prije htio malo na preskake ali vidim ne ide, pa sve fino ispočetka. E ta prirodna pamet, prava propast.

 

Molim se Isusu, zaklinjem za pomoć, ne želim izgubiti u svom srcu ovo svijetlo ovo poslanje. Rastavlja me poruka, i ulijeva u mene konačno svoj mir i toplinu, osjetih radost, Isus je tu. Opet milost, hvala mu. No znam, On traži sve, cijelo moje srce u svemu, krećem sa preispitivanjem sa novim svjetlom, sad je lakše no toliko je toga i čekam nestrpljivo zoom sastanak. Pročitah i jučerašnji mail, zapelo mi za oko svjedočanstvo oko primanja Riječi, pa sam odlučio da se dobro pomolim, jer sad me pere tjeskoba, čitam Pismo osuđuje me, gotov sam. Zaklinjem Isusa za pomoć, jer ne mogu pred Njega sa ovakvim srcem. Prije dva dana, nisam se pripremio, nisam skinuo svoju obuću pred Riječi i nije mi u srcu bilo dobro. Boljelo me, onako jako. No sad ne želim tako, i zaklinjem Isusa da mi makne taj nagomilani otpor. Molim ga za sve nas da se srca otvore. I miče se, opet je sve u redu, nema tjeskobe, uzimam Pismo, Riječ me ne osuđuje, srce je mirno, počinje sastanak. Prvo sam primijetio kako mi se srce ugrijalo, pa onda dok si govorio malo pomalo unutrašnjost, onako u stomaku a nije žgaravica, niti je do ruskog plina u ovim švapskim radijatorima. Uskoro mi cijelo biće gori iznutra, hvala ti Isuse mir i radost. Sa pozornošću pijem sve što govoriš, ma milina iako si na momente brutalno iskren, braniš svoj Dom, kuću molitve koja je eto našom krivnjom postala razbojničko leglo.

 

Završava sastanak, a ja pun ko brod, najradije bih izgrlio i izljubio ukućane iz čista mira, no možda bi mi zvali hitnu pa odustajem.

 

Što sad pitam se, jer ispunjen sam Duhom, kao onaj zečić iz Duracell reklame. Znam, idem na after u molitvu, molim se za sve nas, da srce zadrži što je primilo. Ti znaš da ja nisam jedan od mekših, ali osjećam blagi povjetarac na licu. Provjeravam da nije propuh, jer sam blizu vrata znaš ono ovlažiš prst pa u zrak, da vidiš odakle puše. No ništa, molim se i dalje a taj blagi lahor se poigrava i pleše mi po licu, puštam i suzu radosnicu, a još danas sam bio u ponoru. O nebesa iznad nebesa, kakva milost i ugoda duše, tko da takvo što opiše ljudskim riječima. Volim te Lorens, a ni ljudi mi nisu mrski, molim Isusa daj da uspijemo, jer puno toga je na kocki, puno duša, ćutim veliku odgovornost i želim se promijeniti u svim stvarima. No prvo prema tebi i misiji, jer tu primam kruh nebeski, manu za umornu dušu, okrijepu i snagu. Riječi koje govoriš Duh su i život.. gdje da idem dalje...

 

Dok ti pišem suze same klize niz moje lice, jedne od radosti a druge pak od tuge i boli za onima koji odlaze u propast jer ne vide ovo divno, naj dragocjenije svjetlo Njegove ljubavi.

 

Hvala ti ratniče Istine moj apostole, od srca za sve što činiš.. beskrajno ti hvala.

 

Jedva čekam da vas vidim vjerujem i uživo, da vas izgrlim sve skupa.

 

Isusu Kralju i Gospodaru sva slava i hvala uvijek i zauvijek, sve i u svima sve..