'Silazak u pakao' (1 Petrova 3:18-20)

 
 
'Silazak u pakao', Bertha Dudde, br. 6315 .....................................................  
'Silazak u pakao-Luciferovo protivljenje', Bertha Dudde, br. 6531 …………..    
'Silazak u pakao', Bertha Dudde, br. 6543 .....................................................  
'Silazak u pakao', Bertha Dudde, br. 7322 .....................................................  
'Isus je sišao u bezdan nakon Njegova raspeća...', Bertha Dudde, br. 8999 ...
 
 
 

--------------------------------------------------†--------------------------------------------------

Gospod je nakon Svoje smrti na Križu i Uskrsnuća sišao u pakao (1 Petrova 3:18-20)…

--------------------------------------------------†--------------------------------------------------

 

 

Bertha Dudde, br. 6315, 18 Srpanj 1955

 

SILAZAK U PAKAO...’

 

Kada je za čovječanstvo otkucao čas Spasenja, prethodno umrla duhovna bića… duše ljudi prije rođenja Krista… su prebivale u posrednom carstvu, niti na Zemlji niti u kraljevstvu svjetla… Ovo je za vas ljudska bića razumljivo jedino ako ste upoznati sa izvornim grijehom i razlogom za čin Spasenja, ako znate za beskonačno široku provaliju između jednom palih duhova i Boga (Knjižice br. 15, 39 & 40)… Zemaljski život ljudskog bića je bio nesposoban premostiti tu provaliju (u smislu, ‘tijekom svog zemaljskog života čovjek nije bio u stanju…’), čak ako je taj život bio življen u skladu sa Božanskom voljom, jer izvorni grijeh još nije bio iskupljen i ljudsko biće ga nikad ne bi bilo sposobno iskupiti tijekom jednog života na Zemlji… iskupljenje kroz Isusa Krista, međutim, se odnosilo na sva duhovna bića, čin Spasenja je bio ostvaren za sve ljude, prošle, sadašnje i buduće… Jer Isusovo je uskrsnuće otvorilo kapije u kraljevstvo svjetla, tako da su duše u posrednom carstvu također bile sposobne ući čim su priznale Božanskog Iskupitelja Isusa Krista…

 

Ovaj plan Spasenja kroz Isusa Krista po pitanju povratka duhova Bogu je bio odlučen od početka, i od vremena prvih pra-otaca je dolazak Iskupitelja bio opetovano najavljivan kroz vidjeoce i proroke… I svim je ljudima koji su ispovijedali Boga, koji su se potrudili živjeti u skladu sa Njegovom voljom, bilo rečeno u svezi Mesije Koji je ljudima trebao donijeti spasenje… Pa ipak svi nisu doživjeli vidjeti Ga, mnoge su generacije prije Njega bile opozvane sa Zemlje, i njihove duše bi sada morale čeznuti za njihovim Spasiteljem…

 

To je razlog zašto je Isus sišao u pakao nakon Njegove smrti… On im je također želio donijeti izbavljenje od Sotoninih okova, budući je potonji i dalje bio sposoban držati ih porobljene pošto krivnja grijeha još nije bila u potpunosti iskupljena. Jer Božji protivnik nikad ne bi oslobodio te duše nad kojima je bio ovlaštens obzirom na činjenicu da su ga one slijedile dobrovoljno u bezdan. Međutim, u paklu su, također, postojale mnoge tvrdoglave duše koje su Božanskog Iskupitelja, kao i svi drugi, smatrale jedino za ljudsko biće slično njima i nisu vjerovale u iskupljenje kroz Njega od grijeha i smrti… Njihova slobodna volja odlučivanja je također trebala biti poštovana, prema tome Isus nije ušao ovo carstvo duhova u Njegovom sjajnom stanju već kao Isus, čovjek, Koji je umro na Križu…

Ipak mnogi su znali da je On bio Mesija Koji im je opetovano bio najavljivan… Sve duše su mogle pronaći ovu vjeru u Njega, budući su ih Božji svjetlosni glasnici neprestano obavještavali o događajima koji su se zbivali na Zemlji… i jer ih pra-oci posvećeni Bogu u tom carstvu nisu prestali obavještavati o prospektu/očekivanju dolaska Božanskog Iskupitelja… Jer oni su djelovali prema poduci Gospoda, tako da bi se Njegov silazak u pakao iščekivao i On je zbog toga bio sposoban donijeti iskupljenje nebrojenim dušama i također za njih otvoriti kapiju blaženstva…

 

Silazak u pakao je rezultirao u povratku prvih palih duhova Bogu, za koje je ljudsko biće Isus platio otkupnu cijenu kroz Njegovo raspeće, i tako, od tada nadalje je započeo stvarni proces povratka; prvi duhovi koji su bili (za)vezani od strane Lucifera su zauvijek našli njihovu slobodu, makar je njihov prijašnji život već pripremio put za ove duše do kapija, koje su i dalje bile zatvorene ali koje je Isus otvorio i na taj način raščistio put do Očeve kuće za svaku dušu koja želi hodati sa Isusom Kristom. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 6531, 25 Travanj 1941

 

SILAZAK U PAKAO… LUCIFEROVO PROTIVLJENJE…

 

Istina je da Sam sišao u pakao nakon Moje smrti na Križu i da Sam također donio iskupljenje onima koji još nisu prošli kapijama u vječno blaženstvo, pošto su ove kapije najprije trebale biti otvorene Mojom smrću na Križu… Nebrojene duše su iščekivale čas njihovog spasenja i Ja Sam im se prikazao kao Isus ljudsko biće, i opisao Sam im Moju patnju i smrt pošto su Me oni, također, trebali dobrovoljno priznati kao Sina Božjega i Spasitelja svijeta. No također Sam bio prihvaćen od strane onih koji su živjeli dobar život na Zemlji; Nisam bio odbačen od strane sviju, unatoč tome su Mi nebrojene duše pružile otpor i odbile dar milosti, Moje Spasenje… Utjecaj Mojeg protivnika (Sotone) na ove duše je bio toliko snažan da Su Me one vidjele jedino kao ljudsko biće koje je revoltiralo protiv vladarâ i zbog toga bilo osuđeno na smrt… Svim ovim dušama je sloboda volje trebala biti poduprta. Prema tome se Ja nisam mogao pojaviti u snazi i slavi… Morao Sam doći među njih baš kako Sam hodao među ljudima na Zemlji… kao ljudsko biće Koje ih je jedino posredstvom Riječi pokušalo uvjeriti o Njegovoj misiji i ostvarenom činu Spasenja.

 

Ali Moj protivnik nije želio pustiti ove duše, unatoč tome on je po prvi puta shvatio posljedice Mojeg čina Spasenja… on nije više mogao zadržati u rukama duše koje su Me priznale, koje su Me dobrovoljno htjele sljediti kroz kapije koje su im s Moje strane bile otvorene… One su bile oslobođene od njegove vlasti, polomile su okove sa snagom koju su primile od Mene, pošto Sam ih Ja Osobno olabavio … Zbog toga je Moj protivnik bijesnio još više među njegovim sljedbenicima, i sada je borba svjetla protiv tame (borba tame protiv svjetla) započela u svoj ozbiljnosti i nije nikad prestala, i tako bijesni na Zemlji i u duhovnom kraljevstvu... Sišao Sam u pakao da bi donio spasenje svima onima čiji je zemaljski život završio prije nego Sam došao na Zemlju… svima onima koji su, unatoč pravilnom/dobrom načinu života, bili i dalje podređeni Mojem protivniku koji se čak borio protiv Mene Osobno i protiv koga Sam se na Zemlji borio za svaku dušu koju je držao u okovima… I on je izgubio veliki dio svojih sljedbenika…

 

Umro Sam za sve te duše i svatko je sebe mogao osloboditi od njega. Ali njegova je jarost bila bez kraja kada je sebe ugledao lišenog njegovih sljedbenika… kada je morao spoznati da Sam ostvario pobjedu, no koja je u potpunosti bila postignuta pomoću Ljubavi. On je, također, mogao sebe podrediti Ljubavi, pa ipak njegova sila, njegovo vlasništvo, su i dalje bili preveliki i on se protivio snazi Moje Ljubavi, i zbog toga ona na njega niti nije mogla izvršiti utjecaj. Ali trenutak je došao kada je morao shvatiti kako je njegova sila bila poražena… On je morao prihvatiti da je pronašao svoga gospodara u ljudskom biću Isusu, Čija je Ljubav ostvarila sjedinjenje sa Mnom… I tako je njegova mržnja sve više rasla pošto je Božanski Spasitelj Isus Krist sada postao ozbiljan protivnik Koji je mogao oduzeti njegove sljedbenike vrlinom Njegove Ljubavi. Ali Moj je protivnik i dalje pronašao pomoćno riješenje u činjenici da to ovisi o slobodnoj volji svakog bića te neprestano pokušava izvršiti utjecaj na volju svojih žrtava, bilo na Zemlji ili čak u duhovnom kraljevstvu. Ali Ja Sam sišao u pakao nakon Moje smrti na Križu, i nastavljam silaziti u pakao da bi donio spasenje svima onima koji se(be) hoće osloboditi od njega, I on Me neće biti u stanju zaustaviti, on nikad neće biti u stanju prisilno zadržati duše koje hoće slijediti Moj poziv… Njegova je sila bila poražena Mojom smrću na Križu, ali čak ovo raspeće nije moglo slomiti njegov otpor, njegova mržnja i njegova volja su nepopustljivi, njegova su djelovanja opaka, i njegova je suština u potpunosti bez Ljubavi…

 

Iz tog razloga njemu nedostaje snage da mrtvima dâ život. Njegova će preostala snaga uvijek biti korištena jedino za negativna djelovanja, i time pozitivna snaga mora uvijek sve više oslabiti njegovu aktivnost... Ljubav mora primamiti i privući k sebi sve što je beživotno i to ponovno oživjeti... Sa Mojim silaskom u pakao započeo je povratak k Meni jednom palih bića, započelo je buđenje mrtvih u život, jer Ljubav je dokazala da je snažnija od mržnje, Ljubav je napravila naknade (ili ‚dala odštete‘) na Križu za krivnju koja je rezultirala u smrti bića. I tako je za njih život bio kupljen, on koji je bića postavio u stanje smrti je bio poražen. AMEN

 

 

***

 

Bertha Dudde, br. 6543, 10 Svibanj 1956

 

SILAZAK U PAKAO

 

Sami nikad nećete uspjeti u transformaciji vaše prirode, jer nedostaje vam snaga da bi to napravili. Međutim, ima Jedan Koji je za vas postigao ovu snagu… Ljudsko biće Isus je uspio postići nešto umjesto vas da bi popravio vaše stanje slabosti koje je bilo posljedica vašeg prošlog buntovništva protiv Boga… Tako je On uzeo posljedice ove vaše krivnje na Sebe, platio je za vašu krivnju sa Svojom smrću na Križu i na taj način vam ponovno omogućio primiti snagu… On je priskrbio snagu za vas i dijeli je kao dar milosti… pod uvjetom da se vi okoristite blagoslovima, za što je preduvjet vaše priznavanje Isusa Krista kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta, što također uključuje priznavanje Isusove Božanstvenosti. Ali ono što je ranije bilo nemoguće, da je čovjek sebe mogao ponovno promijeniti u svjetlosno biće koje je izvorno bio, postalo je moguće kroz Isusovo raspeće, i zato će se povratak k Bogu zasigurno dogoditi samo ako bi se ljudsko biće držalo uz Isusa Krista (isto tako u smislu, ‘ako bi ljudsko biće ostalo vjerno Isusu Kristu’), ako Mu uputi zamolbu za pomoć na putu k savršenstvu. Snaga koju naknadno prima je dovoljna da bi sebe oslobodio od kontrole onog koji ga je povukao u bezdan i tamo ga nemilosrdno drži zarobljenog, pošto bez pomoći Isusa Krista biće nema svoje vlastite snage da se odupre. Isus Krist je, prema tome, također sišao u pakao da bi donio pomoć onima koji su već izgubili njihov zemaljski život prije čina Spasenja i bili su kontrolirani od strane Božjeg protivnika (Sotone). Oni sebe nisu uspjeli osloboditi tijekom njihovog zemaljskog života, jer bili su vrlo slabe volje i zbog toga su podlegnuli prijašnjem i od strane njega su ostali porobljeni dok nije došao Spasitelj Isus Krist Kojeg im je bilo dozvoljeno neometano slijediti, pošto je On sa Svojom Krvlju bio također platio kupovnu cijenu za njihove duše. Ipak je slobodna volja čak i ovih duša morala biti poštovana… ali koja je naknadno bila osnažena ako duša nije u potpunosti bila neprijateljski raspoložena… Međutim, silazak u pakao se nije pravilno shvatio ako su jedino voljne duše bile spomenute… Isus, Raspeti, je Sebe također ukazao u mulju/lokvi potpune izopačenosti, On se usudio osmjeliti u carstvo Njegova protivnika, carstvo Njegovog palog brata… On je stajao pred Njime sa Njegovim ranama i ukazao Mu što je Ljubav bila sposobna ostvariti… Stajao je pred njime kao brat, ali čak ni ova ogromna žrtva nije bila sposobna omekšati kameno srce potonjeg… Princ pakla se prezirno okrenuo i sa njime velika gomila najopakijih duhova… Ljubav nije pronašla put do njihovih srdaca jer njihova je mržnja bila veća a njihova je volja bila slobodna. Bog je zasigurno znao da ovo neće biti uspješno; unatoč tome, stanovnicima pakla je također bilo ponuđeno blago milosti, jer Ljubav ne prestaje, čak ni za najopakije stvorenje, ali ne prisiljava njegovu predaju… Ipak čin Ljubavi Isusa, čovjeka, nije mogao nadvladati mržnju i protivljenje, unatoč tome, on je bio ponuđen također i bićima tame, jer Isusova Ljubav je važila za sve žive tvorevine i silazak u pakao je bio konačni pokušaj uvjeravanja Božjeg protivnika da se okrene oko sebe, da mu se pruži konačna prilika za promjenu i da se za pala bića skrati vrijeme iskupljenja… Ali čak ni ovaj najveći čin Ljubavi, kojeg je Bog Osobno ostvario u Isusu (2 Korinćanima 5:18, 19), čovjeku, nije uspio u mijenjanju Luciferove arogancije i okrutnosti, u stvari, potonji je smatrao Isusovo raspeće za trijumf njegove moći i snage… On je sebe smatrao pobjednikom koji je uspio u izručivanju Božanskog bića njegovim slugama… koji su zasigurno prepoznali u Biću koje je sišlo u pakao Onog Koji je ‘umro’ ali ne Onog Koji je ‘uskrsnuo’… Lucifer se nije predao, što je Božanstvo pred-vidjelo od početka… i tako je na tome bilo sposobno utemeljiti ovaj rad vođenja palih bića nazad, što će, međutim, jednog dana također povratiti u Očevu kuću ovog sina razmetnog kada on prepozna svoju slabost (Luka 15:11-32), ali za to će i dalje biti potrebne vječnosti dok svi koje je on zaveo neće biti potpuno iskupljeni. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 7322, 31 Ožujak 1959

 

SILAZAK U PAKAO…

 

Što više razmišljate o cijeni koju Sam platio kako bi za vas otkupio vječni život, to se više morate pitati što se dogodilo dušama koje su živjele i umrle prije Mojeg uskrsnuća i čije su duše i dalje bile mrtve u istinskom smislu riječi, baš zbog toga jer im Ja još nisam bio u stanju podariti život. Njihove duše su i dalje pripadale protivniku (Sotoni); oni nisu bili otkupljeni nazad od njega sve dok Ja nisam ostvario djelo Spasenja…. Zavisno o njihovom načinu života ove duše su također bile u carstvu mrtvih gdje su… svjesni njihovog postojanja… živjeli na način koji se ne bi mogao opisati kao ‘blažen’. Ali sfera gdje su boravili se nije mogla nazvati niti ‘paklom’, gdje su se nalazili oni čije je ponašanje tijekom života u potpunosti dokazalo kako su Sotonini sljedbenici. Bilo je to predsoblje pakla, ne mjesto mira i blaženstva ali niti mjesto duboke tame i mučenja. Njihova je savjest također povremeno doživjela svijetle trenutke kada su bili u stanju komunicirati jedni sa drugima, kada bi se prisjetili slika iz njihovog zemaljskog života i oni su također postali svjesni činjenice da neće zauvijek ostati u ovoj sferi već da će jednog dana biti spašeni od strane Mesije, Koji im je već bio najavljen od strane proroka na Zemlji… I duše koje su, kao rezultat njihovog načina života, bile također prepoznale i vjerno služile Boga, su čekale na ovog Spasitelja… Time Sam se Ja spustio k njima nakon Mojeg uskrsnuća… Oni su, također, primili znanje o činu milosti i milosrđa Moje Ljubavi, jer Moja je Krv bila prolivena također za njih i također Sam želio otkupiti nazad njihove duše od njihovog sadašnjeg gospodara… Međutim, oni su tome trebali dobrovoljno dati njihov pristanak, posljedično tome, Ja nisam došao k njima kao radijantni duh svjetla Kojeg su oni morali slijediti naračun prisiljavajućeg/neodoljivog svjetla, umjesto toga, došao Sam k njima kao patnički Krist sa svim znacima Mojeg raspeća, ipak kao ljudsko biće Koje je dopustilo da bude prikucano na Križ iz Ljubavi spram Njegovih bližnjih ljudskih bića… Oni su, također, najprije trebali vjerovati bez prisile da Sam Ja bio obećani Mesija; oni su Me trebali slijediti isto tako dobrovoljno kao što su to učinili Moji učenici za vrijeme Mojeg života na Zemlji… Svi su oni zasigurno bili sposobni posumnjati Tko Sam Ja bio ali potpuna im je sigurnost bila zanijekana koja je, međutim, mogla odrediti njihovu odluku da Sam se Ja spustio u ovo carstvo nakon Mojeg uskrsnuća u plaštu svjetla i slave, da Sam Sebe odjenuo u izuzetno blistavo duhovno odijelo čijem se svjetlu ni jedno biće ne bi moglo oduprijeti. Spustio Sam se u pakao… Svi oni u predsoblju pakla su Me slijedili, jer njima je bilo potrebno samo sićušno svjetlo koje Sam im dao kroz sve Moje znakove gorkog raspeća… Ali Ja Sam se također spustio u najdublje provalije kako bi tamo također dospio kao ljudsko biće puno Ljubavi Koje je žrtvovalo Svoj život za Njegovu braću… Međutim, pronašao Sam malo vjere i jedino je nekolicina napustila zbrku izopačenja… Jer svih njih su još čvrsto držale zarobljenima pandže neprijatelja koji je, plamteći od bijesa, morao priznati Moju pobjedu nad njime i time je učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi njegove sljedbenike zadržao u bezdanu… jer tad je on znao da Sam bio jači od njega i da Sam uspio u otpuštanju okova onih koji su Me željeli sljediti. On ih više nije bio u stanju zaustaviti i on više nikad neće imati moć nad onim dušama koje su sebe željele osloboditi od njega poradi Isusa Krista. Već će on izgubiti sve više i više sljedbenika… jer Ja Sam umro za sve ljude, i jednog dana će također SVI ljudi biti iskupljeni od njega (Ivan 12:32; 2 Petrova 3:9) Jer jednog dana će čak i on popustiti pred snagom Moje Ljubavi, jednog dana će on također žudjeti Moju Ljubav… Istinabog, vječnosti će još proći do tada, pa ipak za Mene su tisuću godina kao jedan dan (Psalmi 90:4; 2 Petrova 3:8). AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8999, 20 Lipanj 1965

 

ISUS JE SIŠAO U BEZDAN NAKON NJEGOVA RASPEĆA...

 

Kada Sam živio na Zemlji Moja je neprestana misao bila spasiti ljude od silaženja u krajnju tamu tako da bi oni bili nesposobni ući u predvorje pakla (koja je čak negirala njihov ulazak u predvorje pakla), naračun čega Sam Ja neprestano proglašavao učenje Ljubavi da bi im olakšao vjerovati u Moj čin Spasenja, i pri tom je rad iskupljenja već bio ostvaren u ovim ljudskim bićima. Ipak ljudi su bili i dalje previše okupirani sa zemaljskim svijetom, jedino nekolicina je vjerovalo u život nakon smrti i oni su bili prijemčivi za Moje učenje Ljubavi, i oni su Me prepoznali sa lakoćom budući Sam ih Ja također bio sposoban podučiti i oni su prihvatili sve kao Istinu. Time je veliki udio onih koji su Me doživjeli bio sposoban ući u Moje kraljevstvo u ‘iskupljenom’ stanju, ipak daleko više ih je odbacilo Moje učenje, oni su ostali bezosjećajni i trebali su otrpjeti njihovu sudbinu u onostranom. Nakon Mojeg raspeća Ja Sam također sišao u ovo kraljevstvo i bio Sam sposoban osloboditi sve one koji su ostali privremeno u predvorju pakla... sve ljude koji su vodili Bogu-mio život ali za koje je kraljevstvo svjetla bilo i dalje zaključano budući su bili i dalje opterećeni od strane izvornog grijeha, budući je Moj čin Spasenja trebao tek biti ostvaren... Ja Sam im prišao kao ‘ljudsko biće’ Isus jer oni, također, ne bi trebali biti prisiljeni vjerovati, Ja Sam im se pridružio u Mojem mučeničkom liku što je mnoge nagnalo postaviti pitanje: Ako si Ti Mesija Koji nam je bio obećan, zašto Tvoja moć ovo nije spriječila... zašto Si trebao otrpjeti ovu užasnu smrt na Križu? Jer oni su bili čekali na Mene, na Onoga Koji im je bio obećan kao Spasitelj. Oni su, također, Mene morali slijediti potpuno njihovom slobodnom voljom, i nije ih bilo teško uvjeriti da Sam Ja taj obećani Mesija... Onda je, međutim, slijedio Moj silazak u pakao... u predio gdje Sam Ja također želio donijeti spasenje od izvornog grijeha... Tamo Sam bio manje uspješan uvjeriti duše, baš zbog toga jer Sam se pojavio u istom liku i bio Sam im vidljiv kao ‘isprebijani Isus’ Kojem su oni nijekali svu moć i time Ga isto tako nisu željeli priznati. Unatoč tome, svatko tko je želio bilo mu je dozvoljeno slijediti Me i Ja Sam ga oslobodio iz ovog ropstva. I opet i iznova Sam sišao u bezdan da bi zapalio malo svjetlo za svakoga, tako da će se oni trenutno prisjetiti Onoga Koji im je jednom došao i ovo će postepeno umanjiti njihov otpor, tako da će oni, koji su ranije bili tvrdoglavi i jedino imali riječi mržnje i prezira za Njega, također sebi dozvoliti biti iskupljenima kroz Njegovu Ljubav. Ipak Moja Ljubav im ništa neće zamjerati, Moja Ljubav je neprestano zaokupljena time da svatko treba biti izbavljen, da se nitko neće ponovno vratiti u ropstvo onoga (Sotone) koji ih je posjedovao tako dugo, i da Moj čin Spasenja za ove, također, nije bio učinjen uzalud. Ali Ja to ne mogu spriječiti ako je njihov otpor prema Meni toliko snažan da su svi napori na Mojoj strani uzaludni, jer Ja nikada neću nikoga forsirati da Me prizna, Ja ću jedino ponuditi svakome najbolje moguće prilike da pronađu njihov izlaz vani na svjetlo. I time Mi vi ljudi činite veliku uslugu moleći se za ove duše(Knjižica br. 29), jer biti će uvijek samo nekolicina koji će se vratiti, koji će biti dodirnuti sa silom molitve i onda biti vođeni na svjetlo. I u iskrenoj zahvalnosti ove duše će učiniti isto i primamiti druge duše izvan bezdana... budući se one međusobno poznaju i razumiju i pokušavaju raspršiti primjedbe koje i dalje njima dominiraju.---Jednom kada je moguće da oni bar zamjete Moj najveći čin milosrđa oni će onda također reflektirati o njemu i pokušati uspostaviti kontakt sa Mnom... I onda je oproštenje njihova ogromnog grijeha osigurano, onda će kapija u kraljevstvo svjetla biti otvorena za njih i dugo stanje mučenja će završiti. Ipak oni koji su nevoljni će biti predmetom novog prognanstva na Kraju, jer jednog dana će oni morati povratiti nihovu samo-svjesnost kao ljudsko biće i odlučiti još jednom... I time se proces preko Zemlje može doista dogoditi više nego jednom, i prije ili poslije će se volja čak i ovih bića sigurno okrenuti ka Meni također, jednog dana će čas Spasenja također pristići za njih. AMEN