Otac i Ja JEDNO smo (Ivan 10:30)

Tajna Božje ljudske manifestacije

 

................... SADRŽAJ.......................................................................

BD 8694 – 'Karakteristika Božanskog učenja: Problem ljudske manifestacije' ..............................................................................................

BD 0216 – 'Ljudska manifestacija' ...........................................................

BD 5835 – 'Djetešce Isus' ..........................................................................

BD 6951 – 'Isus je došao kao Spasitelj' ...................................................

BD 7001 – 'Problem Krista... Trojstvo' ...................................................

BD 7237 – 'Kristovo rođenje I' ................................................................

BD 7238 – 'Kristovo rođenje II' ..............................................................

BD 7485 – 'Božić' ......................................................................................

BD 7731 - 'Božja ljudska manifestacija u Isusu' ..................................

BD 7780 – 'Svjetlo je sišlo na Zemlju' ....................................................

BD 8068 – 'Vječno svjetlo je sišlo na Zemlju' .......................................

BD 8091 – 'Božja ljudska manifestacija u Isusu' ..................................

BD 8282 – 'Tajna Božje ljudske manifestacije' ......................................

BD 8353 – 'Mesija... Spasitelj čovječanstva' ..........................................

BD 8362 – 'Božićna poruka' ....................................................................

BD 8422 – 'Isus je Bog' .............................................................................

BD 8537 – 'Bog je poslao Svoga Sina na Zemlju' .................................

BD 8707 – 'Božić (1963)' ..........................................................................

BD 7693 – 'Isusovo uskrsnuće i produhovljavanje' ............................

BD 1739 – 'Isusovo preobraženje... 'Otac i Ja jedno smo'' ..................

 


 

 

 

 

 

Bertha Dudde, br. 8694, 6 Prosinac 1963

 

KARAKTERISTIKA BOŽANSKOG UČENJA:

PROBLEM LJUDSKE MANIFESTACIJE

 

(1 Ivanova 4:2, 3)

 

Ja opetovano naglašavam kako je za vas nužno da budete obaviješteni o Mojoj ljudskoj manifestaciji u Isusu Kristu... Jer vaše sazrijevanje/usavršavanje, također, jedino zavisi o činjenici da ste istinski podučeni o značenju Isusa i Njegova djela Spasenja za vas ljude. Jer iako je On živio na Zemlji kao ljudsko biće i kao ljudsko biće je zaključio Njegov život sa Njegovim raspećem, On je unatoč tome bio jedino izvanjska čaura Vječnog Božanskog Duha, On je jedino služio Meni Osobno kao čaura, budući Sam želio Mene Osobno učiniti vidljivim u Njemu, budući Me ni jedno biće nije bilo u stanju vidjeti u Mojem potpunom obilju snage i svjetla bez da prestane postojati (Izlazak 33:20).

 

I ova velika tajna Moje ljudske manifestacije vam jedino može biti otkrivena od strane Mene, iako ju vi ljudi nećete nikada biti u stanju shvatiti potpuno sve dok ste još nesavršeni. Ako ste, međutim, vi istinski podučeni u svezi samog ovog problema Moje ljudske manifestacije u Isusu vi nećete više biti u opasnosti zaputiti se pogrešnim putem, jer jednom kada imate ovo znanje vi ste već postigli izvjestan stupanj zrelosti, i onda ćete se vi uvijek jedino okrenuti ka Meni, Kojeg ste prepoznali u Isusu. Ipak to je što Moj protivnik (Sotona) želi zaustaviti ili spriječiti, i prema tome će on uvesti ljude u kriva shvaćanja/zablude i iznad svega pokušati spriječiti istinsko objašnjenje u svezi ‘Božje manifestacije u Isusu’... Posredstvom stalnih novih formulacija (sistematskih izlaganja) i pogrešnih prikaza/opisa on neće stvarati jasnoću u ljudima, i onda će uspjeti tako da niti Ja niti ljudsko biće ne možemo biti jasno prepoznati, jer on će uvijek htjeti stvoriti dva koncepta o Bogu i Isusu, premda samo jedan Bog postoji, Koji je u svako vrijeme pristupačan u Isusu.

 

Svatko tko (po)zna(je) istinu neće sebi dozvoliti da ovime bude zabrinut, i on će također prepoznati kao grešku svako učenje koje je drugačije. A ipak, protivnik će imati mnogo sljedbenika sa njegovim prikazom/opisom Isusa, Koji je ostvario visoki stupanj zrelosti/savršenstva kao ljudsko biće ali Koji će uvijek biti objašnjen ljudima kao ‘postojeći pored Boga’ (ili ‘kao da je drugi do Boga’)... kada se preruši kao anđeo svjetla pred onima koji Isusa ne odbacuju u potpunosti... I vi možete uvijek posebice primjeniti ovaj kriterij za istinu kada se Božja ljudska manifestacija u Isusu naglašava kako je istinita. Ovo će uvijek biti sigurna karakteristika Božanske poduke. Jer jedino Ja vam mogu otkriti ovu tajnu Moje ljudske manifestacije, i vi možete opravdano odbaciti sve što proturječi Mojoj informaciji. Svaka pojedinačna škola razmišljanja (= teološka škola/doktrina crkve) podržava/potvrđuje njezino duhovno znanje kao istinu, ipak sve dok se one razlikuju jedna od druge treba dobro paziti i, iznad svega, traži se ozbiljna želja za istinom kako bi se nju moglo prepoznati kao takvu. Unatoč tome, na svakom je čovjeku da li on iskreno žudi za istinom, on jedini mora donijeti odluku, i tako on također odlučuje učitelja koji će ga podučavati. Njemu se ne može ponuditi nikakvo obmanjujuće duhovno znanje ako iskreno sebe povjeri Meni i apelira Mi za istinu... Ovaj iskreni apel se od Mene potražuje ali će zasigurno biti uslišen (Matej 7:7, 8).

 

Ali svatko tko poznaje Moju direktno transmitiranu Riječ na Zemlju (= via Bertha Dudde) i ne koristi je kao kriterij on još nije niti otvorio njegovo srce za istinu, inače bi osjetio kako se ni jedno drugo duhovno znanje sa njom ne može usporediti ako sadrži druge koncepte i ideje koje proturječe istini od Mene. Posljedično tome, ako čovjek ne prepoznaje čistu istinu njegov je stupanj zrelosti i dalje tako nizak da ga je Moj protivnik sposoban koristiti kao posudu kako bi kroz njega opet obmanuo bezbrojne ljude i navabio ih u pogrešku... Istina uvijek i zauvijek ostaje ista, ona se ne mijenja i ne može biti ponuđena jednom čovjeku ovako a drugome onako... utoliko što se to tiče njezine temeljne suštine...

 

Vi ljudi ćete uvijek morati biti budni/obazrivi ako želite posjedovati čistu istinu, tako da nećete biti uhvaćeni u zamku od strane protivnika koji je uvijek revnostan djelovati na isti način, i on će biti uspješan također ako je čovjek ravnodušan ili čisto očekuje senzacije, kojima se on nada iz kontakta sa natprirodnim svijetom. Što Ja nudim ljudima će se uvijek dogoditi unutar okvira prirodnog zakona i jedino će sadržaj pružiti istinskom tražitelju izvjesnost da Sam Ja Osobno izvor, i on će rado prihvatiti duhovnu informaciju, on će povećati njegovo znanje, njegovo unutarnje svjetlo, i onda nikakva pogreška/zabluda neće biti sposobna zbuniti ga više jer on će ju prepoznati i oduprijeti joj se...

 

Ipak aktivnost Mojega protivnika se neće umanjiti, i ljudi će mu dati pravo na to. Ako bi oni uvijek jedino žudjeli čistu istinu on bi bio nesposoban umiješati se, u tom slučaju bi jedino Moji svjetlosni glasnici djelovali odbijajući sve nečisto, neduhovno, i zaštićujući ljudsko biće od njegova utjecaja. I vaš kriterij za istinu može uvijek biti apliciran po tome kako su vam prikazani Isus i Moje djelo Spasenja u Njemu. Jedino vrla/kreposna, prosvijetljena duhovna bića prebivaju u najvišoj istini i također ju predaju dalje ljudima na Moje instrukcije.

Čim su vam Božanstvo i Isus prikazani kao dva bića vi niste bili istinski podučeni, jer Ja i On smo jedno (Ivan 10:30)... Ja Osobno, najveći i najsavršeniji Duh u vječnosti, manifestirao Sam Sebe u ljudskom biću Isusu, u Njegovoj ljudskoj čauri, kako bi postao vidljivi Bog za vas, Moja stvorena bića, Kojeg ste vi u stanju ljubiti sa svim vašim srcem i Koji također želi da Ga vi ljubite... I stoga vi jedino trebate vjerovati duhu koji vas to podučava. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 0216, 6 Prosinac 1937

 

LJUDSKA MANIFESTACIJA...

 

Moje drago dijete... Očeva velika dobrota ti želi otkriti veliku tajnu... tajnu Njegove ljudske manifestacije. Bez ljubavi Gospodnje vi ljudi nikada ne bi bili u stanju sebe osloboditi od krivnje grijeha i propadali bi sve dublje i dublje da se Otac nije bio smilovao čovječanstvu i, u većoj od najveće ljubavi, poslao Njegovo najsvetije dijete na Zemlju sa ciljem da donese spasenje ljudima od krajnje nevolje. Ni jedan veći dokaz Njegove Božanske ljubavi Gospod nije nikada mogao dati ljudima od činjenice da je On Sebe žrtvovao... Da je uzeo krivnju sviju na Sebe i, kroz patnju i raspeće, za sve ljude postigao milost ponovnog ulaska u kraljevstvo Božje... Daleko gora od patnje na križu je bila krivnja grijeha koja je opterećavala Njegovu čistu, Božansku glavu, i u neizrecivoj boli za zemaljskom djecom On je ponudio nebeskom Ocu najveću žrtvu... On je dao Sebe za patnju Zemlje... Otac je poslao Svoga sina na Zemlju... najsvetije, najviše, najčišće biće Koje je bilo kao jedno sa nebeskim Ocem, ostvarilo je ovaj čin iz najiskrenije ljubavi za čovječanstvo... Sve u svemiru mora ostati nepomično u realizaciji ove naj-izuzetnije žrtve ikada učinjene za ljudsku rasu. Veličina Njegove ljubavi mora uzrokovati da sve zašuti u krajnjem poštovanju... I svi oni koji su bili iskupljeni iz najdubljeg grijeha od strane Gospoda moraju Njemu vječno pjevati hvale...

 

Spustiti se u zemaljsku dolinu iz bliskog prisustva Božanskog Očevog sve-obuhvatnog zračenja... iz sjajnosti i veličanstva vječnog života... sred tuge i ponora grijeha... Spasiteljeva ljubav za zemaljsku djecu i užasna žrtva življenja u Njegovoj čistoći sred grijeha i poroka nadilazi riječi... Sin Božji je ispunio čin Spasenja na Zemlji u najsvetijoj samilosti... Ni jedno biće prije ili poslije toga nije nikada otrpljelo takvu patnju kao Sin Božji... Na Zemlji je Spasitelj sudjelovao u svoj patnji... u beskrajnoj ljubavi je Njegovo božanstvo sebe otkrilo i tako, za spasenje čovječanstva, On je kao žrtvu ponudio Sebe Samoga. Postanite poput male dječice, onda ćete biti sposobni suosjećati sa agonijom Gospoda... Njegov duh... velik i veličanstven i sjajan... je boravio u vječnom svjetlu... sa ciljem da sada živi utjelovljen na Zemlji, opterećen krivnjom grijeha čovječanstva... sa krunom od trnja na Njegovoj glavi. On je doživio najgorče poniženje sa čistim srcem... On je uzeo svu patnju na Zemlji na Sebe kako bi umanjio bol zemaljske djece i, kako bi za njih pripremio Očevo kraljevstvo, On je dozvolio Sebi da bude prikucan na križ... Božja je ljubav bila tako beskonačna da je On dao Svoga Sina (Ivan 3:16), ipak ljubav Isusa Krista je povratila Ocu što bi bilo zauvijek izgubljeno bez Spasiteljeve ljubavi. Bez ove ljubavi ni jedno biće ne bi bilo sposobno ugledati lice Božje... poradi ljudske rase Gospod je Sebe ponudio kao žrtvu i na taj način iskupio svijet od vječne smrti. Blažen je onaj koji, uzimajući dijela u ovoj žrtvi, živi u ljubavi Gospodnjoj tako da će on, također, biti iskupljen kroz Isusa Krista, našeg Gospoda! AMEN

 

***

Bertha Dudde, br. 5835, 25 Prosinac 1953

DJETEŠCE ISUS

 

Rodio vam se Spasitelj, Iskupitelj, Koji je sišao od gore kako bi vas oslobodio i donio vam spasenje. Vi ljudi ste trpjeli krajnju nevolju jer vas je Sotona držao zarobljenima, bili ste u njegovoj moći i nedostajala vam je snaga volje da bi sebe oslobodili od njega… Vaše duše su bile bolesne i Doktor je morao doći kako bi vas izliječio; morao je doći silni Spasitelj da bi vas oslobodio… Jedan je trebao doći da bi vam donio mir…

Spasenje je došlo na Zemlju u djetetu Koje je bilo rođeno među vama, Koje je, u velikoj sirotinji, došlo na svijet u štali. Pa ipak, već je sâmo Njegovo rođenje svjedočilo o Njegovom Božanskom porijeklu, Njegovom izvanrednom zadatku i Njegovoj velikoj ljubavi prema ljudima, jer izuzetno blistavo svjetlo je sjajilo iznad djeteta, i to svjetlo je ušlo u srca onih kojima je bilo dozvoljeno ugledati ga i koji su prepoznali Njegovu Božansku misiju. Jer Samo vječno Svjetlo je došlo na Zemlju, sjajilo je u tami koja je preko cijele zemlje bacila sjenu... Vječna Ljubav je Sebe utjelovila u djetetu Isusu, i zraka ljubavi je blistavo sjajila u ovoj značajnoj noći kada je dijete Isus došlo na svijet. I ljudska rasa je trebala klicati i radovati se ovom činu… da se Vječna Ljubav smilovala kako bi sišla na Zemlju da bi donijela svjetlo u tamu. Ali čovječanstvo je svoje oči držalo zatvorenima tako da ne moraju vidjeti svjetlo, osim nekolicine koji su znali o svome Spasitelju i koji su zazivali u pomoć, koji su vapili (plakali) za Spasiteljem i sebe radosno otvorili za svjetlo od gore…

I toj nekolicini je Vječna Ljubav došla pomoći, zbilo se ono što je davno prije bilo proglašavano od strane vidjeoca i proroka… Mesija je došao na svijet, Donositelj svjetla… Sin Božji je sišao na Zemlju, On je želio iskupiti svijet od grijeha pošto se sažalio nad čovječanstvom koje se, prignuto pod tugom, skoro slomilo pod teretom grijeha i sebe nije bilo sposobno odbraniti od ograničenja/siljenja nametnutih im od strane Božjeg neprijatelja. Ova ograničenja/siljenja su uzrokovala da čovječanstvo zaluta/zastranjuje sve više i više prema bezdanu, budući da je bilo poslušno svakoj zapovijedi neprijatelja dušà pošto je bilo preslabo da bi se oduprijelo… što je na taj način samo povećalo njegov teret grijeha od kojeg nikad ne bi bilo sposobno sebe osloboditi…

Sin Božji se spustio na Zemlju… najuzvišenije Božje svjetlosno biće, Koje je znalo za patnju palih bića, je sebe ponudilo ponijeti beskrajno veliki grijeh umjesto čovječanstva i kao ljudsko biće na Zemlji ih iskupiti kroz samo-požrtvovnost, kroz podnašanje izuzetno bolne smrti na križu… Ovo svjetlosno biće se nastanilo u djetetu Isusu kako bi ostvarilo Svoju misiju da iskupi ljudsku rasu od grijeha i njegovih posljedica… I najblistavije svjetlo je zasjalo kada se dijete rodilo, svjetlo koje je pozvalo sve one koji su dobre volje, koji su čekali na njihovog Mesiju i koji su preklinjući molili Boga u njihovoj nevolji. To je bio čin milosti od nezamislivog značenja, jer cijeli je svemir sudjelovao u njemu… Nebo i Zemlja su se dodirnuli u trenutku Isusovog rođenja… most je bio izgrađen iz jednog kraljevstva u drugo… rat je bio objavljen Božjem neprijatelju od strane čovjeka Isusa, Koji je doista ostao pobjedonosan. Jer On se borio za i sa Bogom, Koji Ga je poslao na Zemlju i nastanio se u Njemu, Koji Ga je prožeo u potpunosti… tako je Bog Sebe manifestirao pošto je On, kako je vječna Ljubav, bio u stanju u potpunosti zaposjednuti ljudsko biće Koje je razvilo ljubav u Sebi do najvišeg savršenstva… Koje je Sebe oblikovalo u posudu za Božanski duh, u kućicu/čahuru vječnog Božanstva…

On je sa pravom mogao reći, ‘Otac i Ja jedno smo’ (Ivan 10:30). On je ljudima donio iskupljenje, On im je dao svjetlo, On je donio Spasenje njihovim dušama, jer kroz Njegovo raspeće je On postao pobjedonosan nad onim koji je želio duše zadržati u bezdanu i od kojeg su ljudi bili nesposobni osloboditi se sami… On je postao njihov Iskupitelj, njihov Spasitelj od grijeha i smrti. AMEN

 

***

Bertha Dudde, br. 6951, 21 Listopad 1957

 

ISUS JE DOŠAO KAO SPASITELJ…

 

Spustio Sam se na Zemlju poradi velike duhovne potrebe/nevolje, budući Sam se sažalio nad ljudima koji su bili zarobljeni od strane Mojeg neprijatelja (Sotone), koji mu se više nisu mogli oduprijeti i koji su vapili/plakali Bogu za Spasiteljem. Ali jedino nekolicina je i dalje čvrsto i nepokolebljivo vjerovala kako će Mesija doći kako je bilo zapisano, ali tih nekolicina Ga je očekivalo sa velikom čežnjom, očekivali su Ga kao njihovog Spasitelja od teških poteškoća i ojađenosti… I Ja Sam sišao poradi njih, budući je njihov vapaj za pomoć dosegao Moje uši i nisam želio razočarati njihovu vjeru. Pored toga, vrijeme je došlo za misiju čovjeka Isusa… želio Sam osloboditi cijelo čovječanstvo od neprijateljevih spona, i također Sam želio donijeti iskupljenje onima koji su već umrli ali nisu mogli ući u Moje kraljevstvo sve dok ogromna krivnja grijeha nije bila iskupljena, koja je bila uzrokom zemaljskog postojanja čovječanstva… Ja Osobno Sam došao na Zemlju u tom ljudskom biću Isusu da bi donio spasenje svim ljudima, da bi ih izbavio od okova kojima su bili zavezani od vječnosti i da bi im otvorio put u Moje Kraljevstvo, u kraljevstvo vječnog mira i blaženstva.  

 

Jedino je nekolicina ljudi bila spremna primiti Me kada Sam sišao na Zemlju, jedino nekolicina Me prepoznala, budući su živjeli život ljubavi… I otud je stado Mojih sljedbenika bilo maleno, premda Sam Ja neprestano nastojao motivirati ljude činiti djela ljubavi koja bi bila rezultirala u njihovom prepoznavaju Mene kao njihovog Boga i Oca od vječnosti. Jer ogromna je nevolja bila prouzročena činjenicom da je među ljudima bilo malo ljubavi, da su oni već potpuno bili kontrolirani od strane onog koji Mi se, budući je bio posve bez ljubavi, suprotstavio kao Moj neprijatelj, sa kojim Sam se želio boriti i, kroz Moju pobjedu, osloboditi duše koje je držao zarobljenima. Tako Sam Ja Osobno primjerom ukazao ljudima život nesebične ljubavi, jer ljubav je bila oružje koje Sam Ja Osobno želio iskoristiti protiv Mojeg protivnika i koje je također samim ljudima dalo snagu suprotstaviti mu se. Bez ljubavi oni su bili njegovi robovi, ali on se može oduprijeti ljubavi, ljubav je jedino oružje kojem on podliježe, ali u vrijeme Mojeg silaska na Zemlju nju se jedva moglo pronaći među ljudima… Ljubav je bila jedina veza sa Mnom, njihovim Bogom i Ocem od vječnosti. I ta veza je morala biti uspostavljena ako su ljudi željeli čuti Moju Riječ.

 

Moja Riječ im više nije mogla biti (iz)govorena, budući bez ljubavi oni više nisu vjerovali u Boga Koji im je želio govoriti. I stoga Sam došao na Zemlju da bi Osobno govorio ljudima, da bi im još jednom otkrio Moju volju, da bi im još jednom dao Moje zapovijedi ljubavi, te još jednom proglasiti Moje Evanđelje… Božansko učenje, koje ih je trebalo uvesti u blaženstvo. Ali ljudima Sam trebao donijeti još značajniju pomoć… Najprije Sam ih htio spasiti od sile koja ih je držala okovanima, koja je iscrpila njihovu volju i onemogućila im ispunjavanje Moje volje. Želio Sam ih osloboditi od njegove kontrole… i sa tim ciljem Sam odabrao formu ljudskog bića Isusa kako bi ostvario čin ljubavi i milosrđa koji bi čovječanstvo izbavio iz sve nevolje… Ali svi ljudi koji su željeli biti izbavljeni od njihovog mučitelja su također trebali stati/prijeći na Moju stranu. Oni koji su dobrovoljno ostali sa njime nisu od strane Mene mogli biti spašeni, ali oni koji su se okrenuli k Meni su također primili snagu od Mene osloboditi sebe iz njegovih pandži.

 

Unatoč tome, ovaj čin Spasenja je morao biti ostvaren ljudskim sredstvima, budući ljudska volja ne smije biti prisiljena. Oni trebaju biti potpuno slobodni priznati ili odbiti čin Spasenja od strane ljudskog bića Isusa… u Kojem Sam se Ja Osobno utjelovio. Iz tog razloga Sam hodao na Zemlji kao čovjek Isus i pripremio ljude za ogromnu žrtvu kompenzacije, koja je trebala ispraviti ogromnu krivnju grijeha, naračun koje su živjeli na Zemlji. Ali jedino nekolicina Me prepoznalo i vidjelo kao njihovog Spasitelja, Mesiju, Koji je uvijek i zauvijek bio proglašavan od strane vidjeoca i proroka. Nevolja je bila silna kad Sam sišao na Zemlju ali čin Spasenja je bio ostvaren, budući je Moja ljubav također bila silna, i tako je Ljubav obrisala krivnju grijeha žrtvujući Sebe na križu. I ova će ljubav opet i iznova pokušati pomoći ljudima koji još nisu pronašli spasenje, koji još nisu iskoristili blagoslove djela Spasenja i tako i dalje malakšu u zarobljeništvu Mojeg neprijatelja, koji nikad ne bi bili sposobni sebe osloboditi bez pomoći a koje Ja unatoč tome nikad neću napustiti/odbaciti. Umjesto toga Ja ću prijeći njihovim putem opet i iznova i skrenuti njihovu pažnju na čin Spasenja čovjeka Isusa, Čija je ljubav kao ‘ljudsko biće’ prepoznala duhovnu nevolju njegovih bližnjih ljudskih bića i Koji je, vrlinom Svoje ljubavi, napravio žrtvu umrijevši na križu u izuzetnoj agoniji. I opet i iznova ću doći ljudima u Mojoj Riječi i obavijestiti ih o najuzvišenijoj ljubavi i milosrđu Isusa, Koji je Mene Osobno primio, Koji je Sebe potpuno ujedinio sa Mnom posredstvom ljubavi, i Koji je za svih vas postao Spasitelj i Iskupitelj od grijeha i smrti. AMEN

 

 

***

 

 

 

Bertha Dudde, br. 7001, 24 Prosinac 1957

 

PROBLEM KRISTA... TROJSTVO...

 

Svi su se anđeli poklonili do zemlje Gospodu Koji je sišao na Zemlju... Jer oni su znali da je to bio početak djela Spasenja za pala duhovna bića, budući je Sama Božja beskrajna Ljubav došla pomoći Njegovim živim tvorevinama koje su prebivale u bezdanu. Duhovna bića koja su ostala sa Bogom u svijetu svjetla su bila puna ljubavi za one koji su pali i bili su jednako posvećeni Bogu u najdubljoj ljubavi, i ova se ljubav još više zažarila što su oni više shvaćali značenje djela samilosti koje je trebalo biti ostvareno za pala bića... Jer oni su bili svjesni duboke provalije koju je trebalo premostiti kako bi ova pala bića mogla ponovno doseći najvišu točku. I stoga se duša, jedan izvorno stvoreni anđeoski duh, ponudila izgraditi taj most, Ona je ponudila Bogu, Vječnoj Ljubavi, okajati u ime Njezine pale braće njihov prošli prijestup protiv Njega. Ljubav ove duše za Boga i Njezinu palu braću u ponoru je bila takva da je smjerala obadvoje opet ujediniti, i Ljubav koja Ju je oživljavala je bio Bog Osobno... I prema tome, kada je svjetlosna duša sebe utjelovila na Zemlji u djetešcetu Isusu Sama vječna Ljubav je sišla na Zemlju i time je ‘Bog’ postao ‘ljudsko biće’... I ljudska čaura je zauzvrat trebala sebe produhoviti kroz njezin život na Zemlji, posred mračnog okruženja ona je trebala dopustiti svjetlu unutar sebe zasjati, živeći život ljubavi ona je trebala sebi dopustiti biti potpuno prožeta od strane Vječne Ljubavi... I ovo je ostvarilo deifikaciju, tako da je sve oko čovjeka Isusa postalo ljubav... i tako je Isus postao ‘Bog’... Božja ljudska manifestacija u Isusu ne može biti objašnjena na nijedan drugi način nego činjenicom da je Vječno Božanstvo... Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16)... Sebe očitovalo u Isusu budući je On, kao duša svjetla koja je sišla na Zemlju, Sebe tako oblikovao da je omogućio Bogu uzeti prebivalište u Njemu... što bi bilo nemoguće u bezosjećajnoj, grešnoj osobi... I sjedinjenje Isusa sa Bogom se jednako jedino može razumjeti kao potpuna deifikacija čovjeka Isusa kroz ljubav... Bog je poslao Svoga Sina na Zemlju...

 

Ove Riječi vam moraju biti dokaz da je duša čovjeka Isusa došla od gore, da je najuzvišeniji svjetlosni duh ponudio Sebe za misiju na Zemlji, ali koju je Bog Osobno, Vječna Ljubav, izvršio, jer Ljubav je ostvarila djelo Spasenja, Ljubav je iskupila krivnju grijeha, Ljubav je ostvarila izbavljenje palih bića od grijeha i smrti (2 Korinćanima 5:18, 19!!). Međutim, koncept ‘ljubavi’ je i dalje za vas ljude neshvatljiv budući vi sami sebe još niste oblikovali u ljubav... I do tada vi ćete biti nesposobni dokučiti Božju ljudsku manifestaciju i nikakve Riječi vas neće prosvijetliti u svezi nje sve dok ljubav u vama nije bila zapaljena da osvijetli vaš duh. Ali vi ne smijete misliti o ‘Bogu’ i ‘Isusu Kristu’ kao o dva Bića, vi ne smijete govoriti o ‘Ocu’ i ‘Sinu’ u kombinaciji sa ‘Svetim Duhom’ na isti način kako ste do sada zamišljali da ‘Božje Trojstvo’ jest... Bog i Isus su Jedno (Ivan 10:30), i snaga duha zrači iz ovog Jedinstva/Jednote budući, opet, on je jedan nerazdvojiv dio njegove prirode, budući je Bog ljubav, mudrost i snaga... nešto duhovno što nitko nije u stanju ugledati. Ali vječno Božanstvo je Sebe očitovalo u čovjeku Isusu i postalo je vidljivi Bog za Njegova stvorena bića (Ivan 12:45; 14:9)... I svi anđeli Nebeski su hvalili i slavili Njega (Luka 2:13, 14), Koji je sišao na Zemlju iz ljubavi za Njegove žive tvorevine koje su Ga žudjele vidjeti... I On je otvorio kapije vječnog blaženstva za sve njih. AMEN

 

***

Bertha Dudde, br. 7237, 24 Prosinac 1958

KRISTOVO ROĐENJE… I.

 

Spasenje je došlo od gore… Koliko puno usana to izgovara i koliko često je srce nedirnuto, utoliko što ljudsko biće čak ni jednom najozbiljnije ne reflektira o značenju silaska Isusa Krista na Zemlju.

 

Dijete je bilo rođeno, Čija se duša spustila iz kraljevstva svjetla pošto je Bog želio Sebe utjeloviti u tom djetešcetu. Djetešce Isus je bilo ljudsko biće, rođeno od Marije, djevice, koja Ga je začela kroz snagu duha… Ljudsko biće Isus je započeo Svoj zemaljski kurs života kao i svatko drugi, pa ipak popratni efekti Njegovog rođenja nisu bili oni obične osobe već su naznačavali kako je jedan izvanredan pokrov također zaklanjao izvanrednog dječaka…. da On treba biti pokrov za Vječno Božanstvo Koje je Sebe jedino bilo u stanju manifestirati u čistom i bezgrešnom ljudskom biću, kakav je bio dječak Isus. Jer On je trebao ostvariti misiju takve izvanredne važnosti da su njezina potraživanja također trebala biti izuzetna. Bog Osobno se želio nastaniti u djetešcetu Isusu i odabrao je za Sebe bezgrešnu formu koja je također sklanjala/skrivala bezgrešnu dušu, u kojoj je Vječno Božanstvo moglo boraviti kako bi ostvarilo čin Spasenja za cijelu ljudsku rasu. Činjenica da je Bog Osobno sišao na Zemlju je bio čin ogromne samilosti/milosrđa, jer Zemlja je bila prekrivena vrlo dubokim mrakom i svi njezini stanovnici su, također, sebe zapleli u sve dublju tamu, više nisu pronalazili izlazak i vapili su za Spasiteljem da ih oslobodi. Bog je čuo njihov vapaj/plač i poslao je Svoga Sina na Zemlju… Biće Koje je također proizašlo iz Njegove moći i ljubavi i koje je ostalo u Njegovom obilju svjetla kada su Njegova braća sebe potopila u tamu. Isusova duša je bila privržena Bogu sa bezgraničnom ljubavlju ali je također voljela svoju palu braću i željela im je pomoći vratiti se u Očevu kuću pošto je znala da su sreća i blaženstvo jedino mogući u Božjem prisustvu i da udaljenost od Njega znači patnju, agoniju i mrak.

Isus je znao da su Ga i uvjeti i Njegova ljubav prema mizernim bićima motivirali ponuditi Se(be) kao žrtvu kako bi otklonio krivnju grijeha koji je bio ogroman, i kojeg bića koja su postala grešna ne bi nikad bila sposobna sâma ispraviti. Ipak čista i nevina duša je sebe željela žrtvovati za njihove grijehe kako bi iskupila krivnju i zadovoljila Božju pravednost. Jer duša je bila ljubav… a ta ljubav je bila Bog… Bog ili ljubav (1 Ivanova 4:8, 16) je prožeo čovjeka Isusa, tako da je On želio izvršiti čin najveće patnje i agonije poradi te pale braće. I tako je Bog Osobno sišao na Zemlju u Isusu i ušao u ljudsku formu koja je korespondirala svim preduvjetima kako bi zaklonila Vječno Božanstvo Osobno bez da iščezne/zamre/potpuno nestane… Djetešce Isus je bilo puno ljubavi i sva srca koja su bila obasjana Njegovim zrakama ljubavi (u smislu, ‘ušla, tj. našla se u prostoru kojeg su obasjavale Njegove zrake ljubavi’) su postala prožeta ljubavlju, pjevala su i zahvaljivala, jer jaslicama u kojima se nalazilo djetešce su jedino prišli oni ljudi čija su srca bila čista i privržena Bogu i koji su prema tome osjećali ljubav koju je zračilo djetešce i koji su došli zapaljeni gorućom ljubavlju prema djetetu Isusu.

Iako se događaji koji su okruživali Isusovo rođenje sada smatraju samo za mit, svatko tko je ispunjen duhom Božjim, čiji je duh probuđen, zna kako je sve ono što je bilo sačuvano kao znanje o Isusovom rođenju istina. Čudo za čudom se događao oko samog djeteta Isusa, u prirodi, na Nebu i na Zemlji, i svi su se anđeli poklonili na savijenim koljenima pred Onim Koji je Sebe utjelovio u djetešcetu Isusu, baš kao što su životinje i ljudi bili zahvaćeni sa najsvetijim strahopoštovanjem i tišinom u trenutku kada se događalo najveće čudo, Božja ljudska manifestacija u Isusu. I srce svakoga tko je probuđenog duha će također uvjerljivo izgovarati riječi ‘Spasenje je sišlo od gore…’ Jer svjetlo ljubavi Spasitelja Isusa Krista također sjaji na njega, on pripada onima zbog kojih je Spasitelj došao na Zemlju da bi ih spasio, on pripada iskupljenima, za koje je čin samilosti na križu bio ostvaren, pošto je želio biti iskupljen od grijeha i smrti. I on rođenje Isusa neće samo častiti ispraznim riječima, on će sa svojim srcem misliti o svemu što se dogodilo tijekom te noći kada je svjetlo svijeta sišlo dolje na Zemlju, kada je djetešce Isus došlo na svijet. I pridružit će se pjevanju himne hvaljenja ‘Slava Bogu na visinama, i na zemlji mir svim ljudima dobre volje.’ (Luka 2:14). AMEN

***

Bertha Dudde, br. 7238, 25 Prosinac 1958

KRISTOVO ROĐENJE… II.

 

Nitko ne može prosuditi dubinu Božanske ljubavi koja je sebe izrazila u činjenici da je Bog Osobno sišao na Zemlju kako bi ostvario čin Spasenja umjesto čovječanstva. On se sažalio nad ljudskom ogromnom krivnjom grijeha, jer sami grešnici ga nisu bili sposobni iskupiti pošto je prekršaj protiv Božje ljubavi bio počinjen potpuno svjesno… ne zato što je nesavršenstvo učinilo biće nesposobnim prepoznati svoj prekršaj protiv Boga već zato što su ta bića bila osvjetljena blistavim svjetlom prepoznavajući tako Boga u Njegovoj moći i slavi… Međutim, oni Ga nisu bili u stanju vidjeti i prema tome su, usprkos toj spoznaji, slijedili onog koji je sebe predstavio kao Boga i Stvoritelja… i oni su ga slijedili jer su ga bili u stanju vidjeti iako su znali da je on, također, bio samo proizvod Božje stvaralačke volje i Božje snage. Ogromnost krivnje počiva u činjenici da su bića bila osvijetljena svjetlom realizacije i usprkos tome su se okrenuli od svoga Boga i Stvoritelja od vječnosti. I za njih je bilo nemoguće iskupiti ovu ogromnu krivnju, jer oni više nisu bili u stanju poništiti grijeh, oni su ostali opterećeni sa njime, i jedina opcija za Boga je bila Osobno iskupiti grijeh… ali to se, opet, moglo dogoditi jedino unutar okvira Božanske pravde, pošto svaka krivnja zahtjeva okajanje da bi se mogla iskupiti. I kako bi napravio to okajanje za čovječanstvo, Bog je sišao na Zemlju i ostvario čin Spasenja u čovjeku Isusu…

Bog Osobno nije bio u stanju patiti ali On je želio uzeti patnju na Sebe koju je ljudska rasa zaslužila uslijed grijeha njihovog prethodnog otpadništva od Boga (vidi Tematsku Knjižicu br. 15)… I to je razlog zašto je ljudsko biće, u Čijoj se kućici/čahuri Bog Osobno utjelovio, uzelo patnju na Sebe… Vječna Ljubav, Koja je tako željela ponuditi žrtvu, žrtvu okajanja za ogromnu krivnju… Ljudsko biće sa srcem prepunim ljubavi je dozvolilo da Ga prikucaju na križ za cijelu ljudsku rasu, i ljubav jedina Ga je motivirala ostvariti ovaj čin samilosti/milosrđa. Ljudsko biće sa svim ljudskim slabostima i strahovima se zaputilo gorkom zemaljskom stazom i ljubav u njemu je neprestano rasla, jer Bog Osobno je bio u ovom ljudskom biću i prema tome su riječi i djela čovjeka Isusa bili uvijek jedino motivirani sa ljubavlju (Ivan 5:19, 30; 8:28; 12:49; 14:10), baš kao što je ljubav konačno hodala gorkom stazom patnje te istrpjela i umrla na križu. To nije bio proizvoljan čin ljudskog bića Koje je Sebe žrtvovalo za Svoja bližnja ljudska bića poradi dobiti, ljubav ga je jednostavno podstaknula ostvariti čin samilosti, pošto je znao da njihov put do kraljevstva svjetla jeste i mora ostati zatvoren za njih ako najprije nisu bili oslobođeni od njihove krivnje grijeha… On je znao od čega se prvobitni grijeh sastojao i da oni sami od sebe nikad ne bi bili u stanju ispraviti ga (u smislu, ‘napraviti ona djela koja bi taj grijeh mogla ispraviti’). I prema tome On se dobrovoljno prijavio da bi Bogu ponudio žrtvu okajanja kako bi iskupio Svoja bližnja ljudska bića… U svoj istini, međutim, ljubav unutar Njega Ga je ponukala na to (bila je tome uzrok); bila je to Sâma Vječna Ljubav, Koja je tako željela iskupiti ljude od njihove nezamislive krivnje, jer Vječno Božanstvo se sklonilo u ljudskom biću u potpunom izobilju.

I zato Božja ljudska manifestacija treba biti shvaćena tako da je Vječna Ljubav Sebe utjelovila u ljudskom biću Koje je Sebe pripremilo na način da je Vječna Ljubav bila sposobna boraviti u Njemu i da je stoga sve što je ljudsko biće Isus napravio u zemaljskom životu bilo u svoj istini napravljeno od strane Boga Osobno… da je ‘ljubav’ određivala sve naume, misli i akcije ljudskog bića Isusa, da je ljudsko biće zasigurno patilo i umrlo na križu ali da je Bog Osobno bio u tom čovjeku, da je On prema tome ostvario čin Spasenja za čovječanstvo. Jedino kada ljudi shvate da je Bog Ljubav (1 Ivanova 4:8, 16) će oni također razumjeti problem Božje manifestacije i razumjet će da su Bog i Isus Krist jedno (Ivan 10:30), da oni nisu dvije osobe, i da se Božanska Jednota (Jedinstvo) ne može sporiti, pošto je ljubav prožela ljudsku kućicu/čahuru i prema tome je izvanjska forma ljudskog bića Isusa bila također vidljiva forma Sâme Božanske Ljubavi, da oni nisu bili odvojena Bića već uvijek jedino Bog Osobno. Problem Božje Manifestacije se može jedino riješiti na ovaj način, ali onda će čovjeku također biti lako priznati Isusa, i on će u Njemu pronači pribježište i zazivajući Njega on će zazivati Boga Osobno, priznavajući Ga na taj način. I njegov prvobitni grijeh će biti izbrisan, pošto je Bog Osobno sišao na Zemlju zbog njegovog grijeha i umjesto njega ostvario čin Spasenja, čin okajanja. AMEN

***

 

Bertha Dudde, br. 7485, 24 Prosinac 1959

BOŽIĆ…

Svi anđeli na nebu su slavili i radovali se kada Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Oni su znali kako bi njihova pala braća bila zauvijek nepovratno izgubljena da se Ja nisam sažalio nad njima, da nisam tražio i našao put (način) koji im je omogućavao povratak k Meni… I misao saznanja kako su njihova braća bila ponovno spašena, nakon beskonačno dugo vremena muke u zarobljeništvu od strane neprijateljske sile, ih je učinila jako sretnima. Sažalio Sam se na ljudsku rasu koja je sebe bila nesposobna osloboditi od ove sile, kojoj je pomoć bila strašno potrebna, koja je trebala Spasitelja da ispravi/nadoknadi njihovu ogromnu krivnju, Koji će ostvariti čin okajanja za ljudsku rasu, pošto ona sama od sebe to nije bila sposobna napraviti… I Ja sam na Zemlju poslao Svoga Sina… Ja Osobno Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo i to Sam morao postići u ljudskoj formi u kojoj Sam se Ja Osobno nastanio kako bi ostvario ovaj čin Spasenja pošto Sam kao ‘Bog’ bio nesposoban patiti, time Ja ne bi bio u stanju otkloniti krivnju koja je ljudima prepriječila put do neba. Iz tog razloga je na svijet došlo dijete Isus, u Kojem se udomila svjetlosna duša koja je naknadno za Mene pripremila ljudsko prebivalište kao mjesto u kojem ću moći boraviti i biti u stanju ostvariti čin Iskupljenja za ljudsku rasu.

Svi anđeli nebeski su Me pozdravili kada Sam ušao u kućicu/čahuru malog dječaka Isusa, kada Sam Sebe ponizio do najniže niskosti i potpuno prožeo dječaka Isusa sa Mojim Božanskim duhom, tako da su se mnoga različita čuda dogodila u vrijeme Njegova rođenja. Svi događaji u prirodi kao i sa samim djetešcetom su nagovještavali izvanrednu misiju koju je ovo djetešce trebalo ostvariti, i ljudi oko Njega su također prepoznali svjetlo koje je isijavalo iz Njega; oni su znali da je to svjetlo došlo od gore i sijalo blistavo. I zahvalili su Mi na njihovim savijenim koljenima da Sam im poslao Spasitelja Koji ih je trebao osloboditi od najveće nevolje… Jer oni koji su Mi bili privrženi u ljubavi su također osjećali svoju duhovnu patnju sred okrutnog svijeta, koji je bio carstvo Mojeg protivnika… I sred ovog grešnog svijeta Sam Ja utjelovio Sebe, suprotstavio Sam se grijehu i okrutnosti (u smislu, ‘ušao sam u okršaj sa njima’) i sred ovog svijeta Sam morao Sebe dokazati kao ljudsko biće Isus… Morao Sam obuzdati/ograničiti Svoje obilje svjetla i prilagoditi Moju dušu sferi u kojoj je živjela… na određeni način Sam morao napustiti/ispustiti ‘svjetlo’... ali nisam napustio/ispustio ‘ljubav’ u Meni… Ova se izuzetno intenzivno zapalila za braću koja pate i koja su propala tako nisko. I ova ljubav Mi je dala snagu koja Mi je bila potrebna kako bi bio u stanju izvršiti čin Spasenja kao ljudsko biće… Ljubav Me nagnala sići na Zemlju, i ljubav Me prisilila produhoviti Moje tijelo u potpunosti, tako da tijelo, duša i duh postanu kao jedno i tako su bili u stanju potpuno se sjediniti sa Božanskom ljubavlju koju Sam zaklanjao/udomio unutar Sebe, Koja je odabrala Moje tijelo kao prebivalište kako bi patila i umrla kao ljudsko biće umjesto grešne ljudske rase; kako bi otklonila njihovu krivnju i ponovno otvorila kapije u kraljevstvo svjetla, koje su bile i ostale zatvorene za sva bića zahvaljujući njihovom otpadništvu od Mene… sve do dana Mojeg raspeća, Mojeg velikog čina milosti, koji je ponovno otvorio kapije i raščistio put koji vodi u Očevu kuću… k Meni i vječnom životu. AMEN

***

Bertha Dudde, br. 7731, 26 Listopad 1960

 

BOŽJA LJUDSKA MANIFESTACIJA U ISUSU...

 

(Ivan 1:18; 14:8; Kološanima 1:19; 2:9)

 

Najveća tajna za vas ljude jeste i ostati će Moja ljudska manifestacija u Isusu Kristu... Čak ako vam je objašnjena na shvatljiv način, ona će za vas unatoč tome ostati tajna, budući se Moje biće ne može učiniti potpuno pojmljivim pošto vi uvijek želite uosobiti misaono biće. Time, vi zamišljate ‘duhovno opipljivog’ Boga kao nešto ‘ograničeno’ i također to pripisujete Isusu, ljudskom biću Koji, u izvjesnom smislu, ujedinjuje u Sebi dva bića. Međutim, ovaj koncept nije ispravan, jer Moje biće je nedokučivo, ono je sve-prožimajuća i sve-obuhvatna snaga koja ne poznaje ograničenja a ipak je inteligentna i obdarena sa voljom.

 

Za vas ljude je nemoguće zamisliti Moje Biće budući ste vi konačni, budući vi još niste ostvarili savršenstvo koje otklanja svako ograničenje. Unatoč tome, vi ste, također, nositelji ove snage, jedino što ste vi prožeti do ograničene mjere snagom koju je, međutim, Isus imao u svoj punini budući je On bio savršen, na taj način je On Sebe, kroz život ljubavi, bio deificirao na Zemlji... Nikakvo ograničenje za upliv Božanske snage nije postojalo za Njega, On je njome bio potpuno prožet... time je Moja temeljna priroda, Božanska snaga ljubavi, bila u Njemu, i zato Sam Ja Osobno bio sposoban biti u Njemu, Čija je čaura bila tako sebe oblikovala da je omogućila da bude kompletno prožeta bez da bude uništena od strane Moje snage.

 

I stoga može se reći kako je to bio ‘Bog’ Koji je samo učinio Sebe vidljivim u čauri čovjeka Isusa budući, kao izvor snage, Ja nisam mogao biti vidljiv ni jednom biću budući ni jedno biće ne bi bilo preživjelo da je bilo sposobno gledati u ogromno plameno more Moje ljubavi... Posljedično tome, Ja Sam bio morao stvoriti ograničenje za Sebe Samoga, Ja Sam bio morao odabrati formu koja je mogla biti vidljiva za vas ljude i potpuno prožeti tu formu... Međutim, forma je unatoč tome ostala što Ja Osobno Jesam od vječnosti... najviše i najsavršenije Biće... Forma je služila najvišem i najsavršenijem Biću kao prebivalište poradi Mojih živih tvorevina koje su Me žudjele ugledati. A ipak, oni nikada neće biti sposobni dokučiti Moju prirodu budući ona jeste i ostaje nedokučiva za sva stvorena bića, za sve što je jednom proizašlo iz Mene.

 

Htjeti uosobiti Vječno Božanstvo je obmanjujuća ideja, jer Ja nisam ograničeni Duh, Ja Sam sve stvari... Ja Sam snaga Koja prožima sve, Koja ispunjava cijelu vječnost, Koja održava sva bića i tvorevine i osigurava njihovo neprestano postojanje... A ipak, Ja Sam Biće Koje djeluje u mudrosti i ljubavi, Koje koristi Njegovu volju i može razmišljati u najvišem savršenstvu, stoga ljubav i mudrost uvijek odlučuju Njegove misli a svemoć ostvaruje/sprovodi u djelo sve.

 

Činjenica da su Me jednom stvorena bića žudjela vidjeti je bio uzrok njihovog otpadništva... Ali za Mene nije bilo moguće biti vidljivim tim bićima budući bi oni bili prestali postojati zbog obilja svjetla i snage koje bi im moralo biti otkriveno... Pa ipak, Ja Sam htio zadovoljiti žudnju Moje djece, Ja Sam im želio vidljivo Sebe predstaviti i to Sam učinio u Isusu Kristu, u ljudskoj čauri, koja je najprije trebala sebe produhoviti kako bi apsorbirala obilje Mojega svjetla i snage... Čaura je morala postati iste duhovne supstance sa Mojom temeljnom prirodom za vječnost... tako da ne bude uništena kada Ja Osobno prožmem formu...

 

Otud ništa ljudsko nije ostalo iza, sve je bio duh od Mene i time je Isus bio Bog... Ja Sam postao ljudsko biće, ali jedino kako bi ostvario, kao čovjek, misiju iskupljenja vašeg izvornog grijeha (znači ne Adamovog grijeha, već prvobitnog grijeha otpadništva od Boga kojeg su počinili savršena prvobitno stvorena bića; u Adamu je jednom već pali duh, kojemu je u tom ljudskom tijelu bila pružena nova prilika donijeti ispravnu odluku volje, napravio drugi grijeh protiv Božje Ljubavi). Unatoč tome, ništa od Isusa ‘ljudskog bića’ nije ostalo iza, kroz Njegov život na ovoj Zemlji On je bio deificirao Sebe, On se je bio potpuno stopio sa Mnom, Njegovim Stvoriteljem i Ocem od vječnosti... Moja temeljna priroda je Sebe očitovala u Njemu... Vječni Duh koji prožima sve je prisvojio vidljivi oblik u Isusu... I tako Sam Ja postao vidljiv za svu Moju djecu koja sazriju/usavrše se do točke da mogu podnijeti vidjeti Me, da Me mogu gledati licem u lice. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 7780, 24 Prosinac 1960

 

SVJETLO JE SIŠLO NA ZEMLJU…

 

Svijet je bio u okovima (u smislu, ‘u ropstvu’)… Trebate razumjeti da nitko tko je boravio na Zemlji, nitko tko je živio u Luciferovom svijetu koji je udomaćivao pala bića, nije bio sposoban sebe osloboditi od Sotoninih okova… On je svakog držao okovanog i ne bi ih isto tako nikada bio oslobodio, jer bio je lišen sve ljubavi, i motivirala ga je jedino mržnja i suprotstavljanje Meni, Koji Sam sâma Vječna Ljubav i iz Kojeg je on, također, proizašao… Svijet je bio u okovima… i prema tome Sam se Ja Osobno spustio na Zemlju kako bi raskinuo te okove, polomio lance, pomogao palim bićima uspeti se ponovno… kako bi izbavio ljude iz njegove vlasti. Moj silazak na Zemlju je bio čin najveće samilosti, jer ovo je bijedno stanje bilo posljedica vlastite pogreške ljudi, pošto su ga oni jednom slijedili dobrovoljno. Prebivali su u tami i čak ni najmanje svjetlo ne bi bilo prihvaćeno od strane tih palih bića da Se nisam sažalio na njih i zapalio svjetlo u njima… kako bi im ukazao put koji vodi ka Meni, nazad k njihovom Ocu, kojeg su oni jednom dobrovoljno napustili. To je razlog zašto je Samo Svjetlo došlo na svijet… Vječno je Svjetlo Sebe utjelovilo u djetešcetu kako bi kao ljudsko biće hodalo stazom na ovoj Zemlji, i djetešce Isus je postalo Moja izvanjska čaura… Ja Sam Sebe opskrbio ljudskom formom kako bi ostvario djelo Spasenja, kako bi porazio Mojeg neprijatelja u otvorenoj borbi i istrgnuo/oteo od njega one duše koje su imale volju i žudnju vratiti se k Meni… platio Sam otkupnu cijenu za te duše, žrtvovao Sam na križu Moj život, kupio Sam ih od Mojeg neprijatelja sa Mojom krvlju… Tako Sam sa rođenjem dječaka Isusa započeo hodati zemaljskom stazom kao ljudsko biće, koje je (= rođenje) već započelo na neuobičajen način budući je ovo ljudsko biće zvano Isus trebalo ispuniti neobičnu misiju: služiti Meni Osobno kao čaura, budući bi Me grešna ljudska rasa bila nesposobna izdržati u Mojem preobilju svjetla i zato je ‘Vječno Svjetlo’ trebalo sebe potpuno sakriti. Unatoč tome, već je iz djetešceta Isusa izvanredno svjetlo zasjalo, ipak jedino vidljivo onima koje je njihov način života osposobio izdržati svjetlo i kojima je prema tome bilo dopušteno približiti Mi se, jer Ja Sam znao tko je posjedovao ovu unutarnju zrelost i privukao Sam k Sebi nekoliko ljudi, koji su time ukazali poštovanje Meni kao djetetu kao njihovom kralju, jer njihove su Me čiste duše prepoznale i upućivali su Mi molitve.

 

Moje se rođenje dogodilo u zabiti/osami jer izobilje duha koje je prožimalo djetešce Isusa pri Njegovom rođenju je prouzročilo najčudesnija zbivanja, i time su nekolicina ljudi bili sposobni prepoznati da su se predskazivanja mnogih proroka ispunjavala, koji su predskazali Mesiju Koji je trebao donijeti Spasenje ljudima u strašnoj nevolji. Oni koji su i dalje vjerovali u Boga i čija srca su bila voljna ljubiti su sa očekivanjem čeznuli za njihovim Mesijom i njihove su nade bile ispunjene kad Sam se rodio… Ali oni su bili nesvjesni činjenice da Sam se Ja Osobno spustio na Zemlju, oni su bili nesvjesni toga da je njihov Bog i Stvoritelj ležao pred njima u jaslicama … iako su bili zahvaćeni svetim strahopoštovanjem i osjećali su se cijelim bićem privučeni k djetešcetu u jaslicama. Jer Moja je ljubav isijavala prema njima iz ovog djetešceta i dodirnula im je srca… I to je bio početak Moje misije davanja ljubavi i na taj način zauzvrat buđenja ljudske ljubavi. Uzeo Sam na Sebe život ljudskog bića, prilagodio Sam se svim prirodnim zakonima, svjesno Sam putovao zemaljskom stazom kojoj je cilj bila patnja i umiranje na križu. I premda je duh unutar Mene povremeno izbio te sebe izrazio Ja unatoč tome nisam bio više u prednosti od drugih ljudi, jer morao Sam prevladati gnjavljenje svega što je bilo neduhovno na potpuno isti način kao što je to vaš zadatak, jer želio Sam vam primjerom ukazati život koji udovoljava volji Oca (ili ‘onakav život kakav je po volji Oca’), Koji je bio unutar Mene… Ja, također, Sam morao oblikovati i produhoviti Moje fizičko tijelo tako da je Vječna Ljubav bila u stanju nastaniti se u njemu. I Moj način života Mi je neprestano nudio mogućnost za to; naposlijetku, živio Sam Moj život kao ‘ljudsko biće’ pošto ste svi vi ljudi trebali slijediti Moj primjer pripremajući vaše ljudsko tijelo kao posudu za Božanski duh… baš kao što Sam to Ja trebao napraviti tijekom Mojih zemaljskih godina i tijekom godina prije Moje stvarne učiteljske aktivnosti…

 

I Otac se nastanio u čovjeku Isusu, Koji je oblikovao Sebe tako da Mi je služio kao prebivalište, tako da Sam Ja, prema tome, kao Isus čovjek, bio ‘pun Svetog Duha’, tako da Sam naučavao i vršio čuda budući je Otac Osobno bio unutar Mene… Svaki čovjek može ovo ostvariti samo ako ima dobru volju poslužiti Božanskom duhu kao posuda u koju on može utjecati, i onda će svaki čovjek također biti sposoban osloboditi sebe od neprijateljevih (Sotoninih) okova/ropstva, jer čim je on ušao u jedinstvo sa Mnom u Isusu Kristu, Ja Osobno ću olabaviti okove i osloboditi ga… Jer Ja Sam živio na Zemlji kako bi iskupio čovječanstvo… ljudima Sam donio svjetlo tako mogu pronaći i doista biti u stanju proći stazom koja vodi nazad k Meni, nazad u Očevu kuću. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8068, 24 Prosinac 1961

 

VJEČNO SVJETLO JE SIŠLO NA ZEMLJU...

 

Dao Sam vam što ste potrebovali u tami noći kada Sam se spustio na Zemlju: svjetlo, koje za vas treba osvijetliti stazu povratka k Meni u kuću vašeg Oca. Poslao Sam Svoga sina na Zemlju, svjetlosnu dušu, koja je blistavo sijala i zaputila se stazom preko Zemlje kao ljudsko biće, koja je započela svoj zemaljski put kao djetešce Isus i završila na križu, tako da bi vi ljudi bili sposobni postići blaženstvo. Svjetlosna duša je sišla u mračno područje Mojega neprijatelja, i Ja Sam utjelovio Sebe u ovoj svjetlosnoj duši, budući je ljudsko biće Isus privukao Mene, Vječnu Ljubav, ka Sebi sa svom Njegovom silom, budući je On prihvatio Mene Osobno u Njegovo srce, koje je bilo puno ljubavi za Mene i za Njegova bližnja ljudska bića. Svjetlosna duša je bila sklonjena u djetešcetu Isusu koja je doista odustala od njezina svjetla budući je kao ljudsko biće Isus trebala ostati među ljudskim bićima, ali On je također bio pun ljubavi i nije pustio ovu ljubav nego ju je povećao unutar Sebe... tako da je On, sa jednim izobiljem snage ljubavi, na taj način vršio čuda i podučavao u svoj mudrosti na Zemlji. On je bio ljudsko biće, jer misija Isusa, čovjeka, se sastojala u ukazivanju Njegovim bližnjim ljudskim bićima na stazu koja vodi nazad k Meni, ka Ocu, i da hoda ovom stazom pred njima, da Sam živi život ljubavi, što jedino ljude dovodi opet blizu k Meni, budući Sam Ja sama Ljubav... Ali ovo se dogodio po zakonskom redu, ljudsko tijelo je bilo oživljeno dušom... ipak Njegova duša je bila svjetlosna duša. Unatoč tome, kao ljudsko biće ona je baš kao i svaka druga osoba bila podložna istim kušnjama. Ali budući je Isus, duša, bio pun ljubavi, ova ljubav je njoj također dala snage da se odupre kušnjama... Ona se odrekla svjetla, to jest, na početku Njegova života na Zemlji Isus, ljudsko biće, je bio bez znanja poput svake druge osobe, ali ljubav unutar Njega je vrlo brzo osvijetlila Njegov duh, ljubav unutar Njega je uskoro isijala blistavo svjetlo tako da je Isus prepoznao veliku nevolju čovječanstva baš kao i njezino porijeklo, koja je bila prouzročena izvornim grijehom ljudske rase... Isus je neprestano rastao u mudrosti i snazi budući Ga je ljubav ispunjavala sve više i više, budući je On bio u najintimnijem kontaktu sa Mnom i na taj je način omogućio Mojoj svjetlosti ljubavi da Ga prožme u potpunosti... I onda je On zauzvrat isijavao svjetlo, On je podučavao ljude sa mudrošću, On je vršio čudesa sa vrlinom Njegove sile koja je bila utemeljena na Njegovoj velikoj ljubavi...

 

Čovjek Isus je Sebe produhovio tijekom Njegova života na Zemlji, budući je Njegova ljubav postigla da je tijelo sebe dobrovoljno podredilo željama duše, budući tijelo i duša uvijek imaju isti cilj: pomoći ljudima u njihovoj nevolji, poduzeti iskupiteljske akcije, duhovno i zemaljski... On je ozdravljivao bolesne budući je također želio ljudima demonstrirati snagu ljubavi i najprije je to izrazio na perceptibilan zemaljski način kako bi ih pridobio za Sebe, tako da bi oni prihvatili Njegovo Božansko učenje ljubavi i potrudili se slijediti Ga stazom ljubavi. Ali ljudi su i dalje bili podložni moći Mojega neprijatelja (Sotone), koji nije imao namjeru osloboditi ih i koji je oslabio njihovu volju na svaki zamislivi način... I čovjek Isus je želio slomiti tu moć, On ga je želio poraziti sa Mojom snagom... jer ljubav u Njemu je bila silno moćna, i kroz tu ljubav On Me prisilio povećavajuće više izraziti Moju ljubav, On je privukao Mene, ‘Vječnu Ljubav’ k Sebi, i tako Sam Ja bio u Njemu i u tom najsrdačnijem jedinstvu sa Mnom čovjek Isus je ostvario čin Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19)... to jest, kao ljudsko biće On je pretrpio najveću patnju i mučenje budući Mu je ljubav u Njemu... Ja Osobno... dala snagu da ostvari taj čin Spasenja... Time, On je vojevao bitku protiv Mojega neprijatelja kao ljudsko biće, i kroz Njegovu smrt na križu On je postigao pobjedu nad njime i nad smrću... Ono što je prethodno bilo nemoguće za ljude, da sebe oslobode iz njegove vlasti, je postalo moguće za njih nakon čina Spasenja... Spasitelj Koji se spustio na Zemlju je donio pomoć čovječanstvu u ovoj ogromnoj nevolji, ipak to je jedino bilo moguće kroz ‘ljubav’, i Ja Osobno Sam bio ta ljubav... Činjenica da je ‘Ljubav’ odabrala ljudsku formu za Sebe je bila nužna naračun ljudi, jer oni su trebali prepoznati Isusa kao Onog u Kojem je Božanstvo Sebe očitovalo u izobilju, budući Sam Ja Osobno bio nesposoban biti vidljiv ljudima i prema tome Sam Se morao okoristiti ljudskom čaurom... I da je jedino svjetlosna duša bila u stanju Meni ponuditi ovu čauru je također razumljivo, budući bi Ja bio nesposoban nastaniti se u jednoj nečistoj duši... Pored toga, ljudska čaura je trebala ukazivati put ljudima kojeg Sam Ja otvorio za njih u Isusu... Posljedično tome, kao ljudsko biće On je trebao biti iste vrste kao svako ljudsko biće, inače bi Ga ljudi bili nesposobni slijediti... Ipak, On Sam, Božanski Iskupitelj Isus Krist, će uvijek biti na strani ljudi (= u smislu: ‘pored njih’, ili ‘u njihovoj blizini’) kao Pomagač... dok je čovjek Isus jedino koristio snagu ljubavi, ali ova Ga je prožela u punini i kompletno, tako da je prema tome ‘Ljubav’ ostvarila čin koji je predstavljao iskupljenje od grijeha i smrti za čovječanstvo (2 Korinćanima 5:18, 19). Opet i iznova Ja pokušavam otkriti ovu tajnu vama ljudima, ipak vi ćete jedino biti u stanju dokučiti cijelu njezinu dubinu kada ste sebe promijenili u ljubav... Onda će u vama također biti svjetlo, onda će vas Božansko svjetlo ljubavi opet prožeti kao što je to bilo u početku i biti ćete vrlo sretni. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8091, 30 Siječanj 1962

 

BOŽJA LJUDSKA MANIFESTACIJA U ISUSU

 

Ja ću vam doista prenijeti/saopćiti sve što doprinosi vašem duhovnom prosvjetljenju, budući vama ljudima treba svjetlo i oni od vas koji Mi žele služiti trebaju popločiti put vašim bližnjim ljudskim bićima kao nositelji svjetla osvjetljavajući stazu koja vodi k Meni i vječnom životu. I Ja znam gdje ljudi potrebuju razjašnjenje; Ja znam gdje su njihove misli i dalje obmanute i stoga također znam da potrebuju svjetlo, budući svaka pogrešna misao samo uzrokuje zbrku, duhovnu tamu. Opet i iznova ću Ja pustiti svjetlu da rasvijetli tamu i na taj način vam ukazati ispravnu stazu kojom se trebate zaputiti tijekom vašeg života na Zemlji. I budući se vi morate zaputiti stazom preko Zemlje... budući vi morate prepoznati i priznati Isusa kao Sina Božjega i Iskupitelja ako želite ući u kraljevstvo svjetla, vi također morate biti istinski podučeni o Mojoj ljudskoj manifestaciji u Isusu, inače bi bili nesposobni priznati Mene Osobno u Isusu... I baš ovaj problem ljudske manifestacije je vama teško riješiti, jer ne možete sebi predočiti da Sam Ja... najveći i najsavršeniji Duh u vječnosti... Sebe manifestirao u ljudskom biću. Vi ne možete sebi predočiti da je za Mene bilo nemoguće biti uosobljen/utjeloviti se na ijedan drugi način nego u Isusu, Čiji je izvanjski pokrov zaklanjao Božanskog Stvoritelja unutar sebe... Koji je zasigurno bio čovjek u Svojoj vanjskoj formi, ipak potpuno prožet od strane Mojeg Božanskog duha ljubavi... Njegova cijela priroda je bila i ostala kao ‘Bog’ kako bi postao vidljivim za vas, Moje žive tvorevine. Vi ne smijete nikad vizualizirati ‘Vječno Božanstvo’ kao uosobljeno Biće, Koje bi prema tome bilo ograničeno... Ja ispunjavam cijelu beskonačnost, jer ova beskonačnost je ispunjena sa Mojom snagom koja ostvaruje neograničen učinak... Ja Osobno Sam prvobitni centar ovog zračenja snage i prema tome nisam zamisliv kao ograničeno Biće... Unatoč tome, Ja Sam bio u stanju potpuno prožeti formu, tako ju osvijetliti da ona nije bila ništa nego Moja temeljna supstanca, da je bila ista kao (ili ‘isto što i’) Ja Osobno, samo u pojmljivom obliku za vas ljude... I ova izvanjska forma je bio Isus, ljudsko biće, Koji je postao Moja čaura budući su Moje žive tvorevine željele ugledati nešto što je bilo prostorno-definirano i budući je čin Spasenja bio također naumljen odviti se vidljivo za vas a to je potrebovalo od strane ljudi primjetljiv postupak koji je trebao osloboditi ljude od grijeha i smrti ako su oni u njega vjerovali... ako su vjerovali u Moju ljudsku manifestaciju u Isusu, u čin ljubavi i samilosti koji je bio ostvaren za grešnu ljudsku rasu od strane ljudskog bića Koje je unutar Sebe zaklonilo Mene u svoj punini. Drugačije nego u Isusu Ja nisam zamisliv/pojmljiv za vas. U Isusu, Bog... najveći duh beskonačnosti... je postao ljudsko biće, i Isus Osobno je bio Bog, jer čak je Njegov izvanjski okvir sebe produhovio i bio je potpuno prožet od strane Mojeg duha ljubavi... Isus je bio jedino čovjek dok On nije sebe produhovio kroz Njegov život ljubavi... Međutim, izvanjska forma je trebala otrpjeti svu patnju i bol i konačno najgorču smrt na križu budući je Isus želio odriješiti Njegova bližnja ljudska bića od ogromne krivnje grijeha, i čin Spasenja je bio jedino ostvaren sa raspećem (Ivan 19:30), kojeg Sam Ja Osobno... Vječna Ljubav.... prema tome ostvario u Isusu (2 Korinćanima 5:18, 19) i posljedično tome Ja Osobno moram biti priznat u Isusu... Svi vi, kao Moja jednom isijana bića, ste ljubav u svojoj temeljnoj supstanci... kao što je to bio Isus, Koji je ostao sa Mnom kada ste vi sebe dobrovoljno odvojili od Mene... On, također, je bio isijan od strane Mene, stoga Moj Sin... I Ja Sam poslao ovog Mog Sina na Zemlju kako bi vas iskupio, kako bi opet otvorio stazu povratka. Čak kao ljudsko biće Njegova velika ljubav je održavala vezu sa Mnom, On je uvijek jedino žudio za Mojom ljubavlju i Ja ju Njemu nisam zanijekao... Tako Sam bio sposoban prožeti Ga u potpunosti, Ja Sam bio u stanju osvijetliti Ga i potpuno Ga zaposjesti. I budući je Njegov izvanjski oblik bio ljudski, Ja Sam prema tome postao ‘čovjek’ i Isus je postao ‘Bog’. Nikakve razdvojenosti više nije postojalo među nama, On se bio potpuno stopio sa Mnom, On je bio kao jedno sa Mnom (Ivan 10:30). Zato Me sada Moje žive tvorevine mogu gledati licem u lice u Isusu kada uđu u kraljevstvo svjetla u ‘iskupljenom’ stanju, gdje će biti vječno sretni. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8282, 25 Rujan 1962

 

TAJNA BOŽJE LJUDSKE MANIFESTACIJE...

 

Opet i iznova vi primate informaciju u svezi Isusa Krista, Sina Božjega i Spasitelja svijeta... u svezi Božje ljudske manifestacije u Isusu... Baš ova manifestacija najvećeg i najsavršenijeg duha Božjeg... Oca, iz Kojeg je sve proizašlo... u ljudskom biću Isusu vam ne može biti objašnjena dovoljno često, iz razloga da ne postanete predmetom pogrešnog vjerovanja i shvatite gdje duh Božji Sebe očituje a gdje neprijatelj (Sotona) intervenira da bi prodro/prožeo čistu istinu sa greškom.

 

Isusova svjetlosna duša... jedan od prvobitnih duhova stvorenih od strane Vječne Ljubavi... je Sebe utjelovio na Zemlji u svrhu jedne uzvišene misije: da ponudi Ocu Njegov privremeni pokrov (= svoje tijelo) kao prebivalište i da iskupi ogroman prvobitni grijeh prijašnjeg otpadništva od Boga, sa kojim su bezbrojna bića sebe opteretila. Isusova duša se je dobrovoljno ponudila ostvariti čin okajanja na Zemlji, i budući je Ona bila pokrenuta većom od najveće ljubavi spram njezine pale braće i budući Božja volja nikada neće poreći ljubav, On je dozvolio da se to dogodi... Budući je jedino ljubav bila sposobna pružiti/ostvariti takvu žrtvu... Čovjek Isus je onda razvio tu ljubav na Zemlji do njezine punine/potpunosti... što znači da je Sama Vječna Ljubav potpuno zaposjela Isusovu fizičku čauru... da se prema tome Bog Osobno nastanio u čovjeku Isusu i bio je sposoban to učiniti, budući je ljudsko biće Isus bio čist i bez grijeha i zbog ljubavi je bio u neprestanom kontaktu sa Njegovim vječnim Ocem...  

 

Vi ljudi nećete nikada biti sposobni pravilno razumjeti ovu tajnu sve dok živite na Zemlji... Ali Božja ljudska manifestacija u Isusu može jedino biti objašnjena tako da je Bog ljubav u Njegovoj temeljnoj supstanci i da je On potpuno prožeo čovjeka Isusa, tako je sve u Njemu postalo ljubav. I prema tome ljubav je ostvarila čin Spasenja (2 Korinćanima 5:18, 19), budući je jedino ljubav dala izvanjskoj ljudskoj formi nužnu snagu za njezinu patnju, da izdrži do kraja, sve do najbolnije smrti na križu... I kada je čin Spasenja bio ostvaren biće, koje je jednom bilo ‘stvoreno’ od strane Boga, je također ostvarilo Svoje najviše savršenstvo, ono je Sebe deificiralo, Ono je potpuno postalo jedno sa Ocem (Ivan 10:30), iz Kojeg je bilo proizašlo... Isus je postao ‘Bog’... baš kao što je Bog prethodno bio ‘ljudski’ u Isusu, sve dok nije bio ostvaren najveći čin milosrđa na Zemlji...

 

Ali sada Isus jeste i ostaje Bog, Koji je postao i Koji će vječno ostati vidljivi Bog za sva stvorena bića (Ivan 14:8, 9)... Svatko tko ne priznaje ili izjavljuje ovu potpunu deifikaciju Isusova postajanja jednim sa Bogom, još ne poznaje istinu koja je proizašla iz Boga, vječne istine. Jer opet i iznova Vječna Ljubav podučava ljude kroz Njegov duh o ovoj najvećoj tajni, budući je nužno za ljude da prepoznaju i priznaju Boga Osobno u Isusu, budući se spasenje ljudskog bića neće zbiti sve dok on... kao prethodno pali duh koji nije želio priznati Boga... nije priznao Njega sam od sebe i želi Mu se povratiti... I prema tome bilo koja vrsta učenja koja prikazuje Isusa kao odvojeni entitet će biti neistinita, unatoč tome što ima najviše aspiracije... Budući On više nije izvan Boga, On je Bog Osobno (1 Ivanova 5:20, 21)...

 

Vječno Božanstvo se ne može u-osobi-ti, Ono je najveći duh vječnosti Koji prožima sve, ali Koji je odabrao formu za Sebe kako bi bio vidljiv Njegovim stvorenim bićima... I ova forma je Isus, posljedično tome, Isus je Bog, ali ne drugo biće koje ljude vodi do Boga... Božji neprijatelj (Sotona) neprestano pokušava zaustaviti ljude da prime blistavo svjetlo, i tako on posebice pokušava obezvrijediti čin Spasenja i Božju ljudsku manifestaciju, on pokušava pobrkati koncepte budući on želi spriječiti prepoznavanje i priznavanje Boga, što mu oduzima njegove sljedbenike... I on će neprestano stremiti prikazati se zamaskiran u anđela svjetla (2 Korinćanima 11:14) šireći obmanjujuća učenja među ljudima koja će, međutim, biti opet i iznova ispravljena od strane Vječne Istine.

 

Čin Spasenja Isusa Krista i Božja ljudska manifestacija u Isusu ne mogu biti dovoljno često objašnjeni ljudima; ali čovjek sam također treba biti voljan primiti čistu istinu, onda se on ne treba bojati da će postati žrtvom zablude. On će ju prepoznati kao takvu, on će iznutra odbiti prihvatiti pogrešna učenja i neće vjerovati onima koje je neprijatelj zadobio kao instrument za sebe ali koji mogu biti prepoznati od strane svakog tko želi živjeti u istini i prema tome pita Boga Osobno, kao vječnu istinu. Biti će puno obmane tijekom posljednjeg perioda pred kraj, ali Bog će znati kako usmjeravati/voditi posljedice istoga, budući On poznaje srca onih koji su voljni, koji ne žele pasti žrtvom neprijateljevih djelovanja... i On će ih doista uvesti u istinu (Ivan 16:13). AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8353, 12 Prosinac 1962

 

MESIJA, SPASITELJ ČOVJEČANSTVA…

 

Iz svjetlosnih visina Sam se spustio na Zemlju da bi Svoje svjetlo donio u tamu… Sunce duha je zašlo, ni jedna zraka svjetla nije osvjetljavala tamu noći, i čovječanstvo je trpjelo užasnu nevolju. A oni koji su prepoznali svoju bijedu su Mi upućivali krikove za pomoć, zazivali su Spasitelja da ih izbavi, jer tih nekolicina nisu bili u potpunosti zarobljeni od strane Mojeg neprijatelja, oni su živjeli život ljubavi i još nisu u potpunosti izgubili njihovu vezu sa Mnom, i stoga su Mi u svojoj nedaći uputili molbu da im pošaljem Spasitelja. i zato Sam poslao Svoga Sina na Zemlju… Duh svjetla, Koji je proizašao iz Moje ljubavi i ostao Mi vjeran kada Me vojska prvobitnih duhova napustila… je ponudio Sebe za djelo koje je bilo jedinstveno a ipak je donijelo iskupljenje cijelom čovječanstvu… On se spustio na Zemlju i boravio je među ljudima.

 

On je Svoj život na Zemlji započeo kao svako drugo ljudsko biće ali je prihvatio da mora ispuniti veliku misiju: oblikovati Sebe, to jest, Svoju zemaljsku čauru, tako da može služiti Meni kao prebivalište, pošto Sam se Ja Osobno želio pobrinuti za Moje žive tvorevine, Ja Osobno Sam želio iskupiti njihov ogroman grijeh sa kojim su se(be) opteretili uslijed njihovog voljnog otpadništva od Mene… To svjetlosno biće, dijete Moje ljubavi, je ponudilo Sebe ostvariti djelo okajanja kao ljudsko biće umjesto Mene i, kao duša, se nastanio u djetešcu Isusu i započeo Svoj zemaljski napredak, koji je bio tako nevjerojatno nesretan pošto je Njegovo zemaljsko tijelo također bilo naumljeno postati produhovljeno kako bi služilo Meni Osobno, Vječnoj Ljubavi, kao prebivalište. Čak prilikom Njegovog rođenja je svijet oko Njega već bio u stanju prepoznati kako je ovo djetešce bilo obećani Mesija, jer Njegovo veliko obilje svjetla je s vremena na vrijeme izbi(ja)lo i sebe izrazilo u izvanredno dubokim govorima djetešceta (ovdje se čitatelj upućuje na prekrasno otkrovenje koje je od Isusa Krista primio prorok Jakob Lorber, naime, ‘Isusovo Djetinstvo’). Pa ipak Njegova duša je bila krajnje uznemiravana od strane Mojeg neprijatelja koji je uzbudio sve duhove koji su mu i dalje pripadali ne bi li zaposjednuli Njegovo tijelo tako da, uslijed njegovog utjecaja, tijelo postane predmetom snažnih kušnji protiv kojih se čovjek Isus naknadno morao boriti da im ne bi podlijegao. Ljubav Mu je dala snagu to učiniti pa ipak je On morao uložiti veliki trud, i cijeli Njegov zemaljski život je bio istinski put križa, kojeg je On usprkos tome dobrovoljno uzeo na Sebe iz ljubavi prema Svojoj paloj braći, čija je obimna nevolja Njemu bila poznata. Ali Njegov život je također bio jedna neprekinuta služba ljubavi, a pošto Sam Ja Ljubav Osobno Ja Sam bio u stanju uvijek biti u Njemu i opskribiti Ga sa snagom da ispuni Svoju misiju: da ostvari djelo okajanja za ogromnu krivnju grijeha čovječanstva…

 

On je bio Moj Sin, On je bio svjetlosna duša koja je na Zemlji ostvarila potpuno sjedinjenje sa Mnom, koja je ostvarila djelo deifikacije (= čin postajanja božanskim) koje je cilj svakog od Mojih stvorenih bića: promijeniti se iz ‘žive tvorevine’ u ‘Moje dijete’ koje dobrovoljno prihvaća Moju volju u potpunosti i tako je u stanju ostvariti najviši stupanj savršenstva. Isus je bio ne-pali prvobitni duh, a ipak se njegova deifikacija morala dogoditi u slobodnoj volji što je bilo ostvareno tako što je krenuo putem kroz zemaljski život… putem kroz bezdan… I tako je Njegova duša morala biti izložena svim uznemiravanjima od strane Mojeg neprijatelja, pošto je on također želio posjedovati Njegovu dušu, čiji pad nije bio u stanju ostvariti. A pošto je Zemlja bila njegovo kraljevstvo… time kraljevstvo palih duhova… Isusova duša je bila izložena svim sotonskim instinktima i uznemiravanjima, i ljudsko biće Isus im se morao suprotstaviti, pred licem svih kušnji je morao stajati pored Mene kao Svoga Oca od vječnosti, morao Me učiniti Svojim su-borcem i učinio je to tako što je neprestano potraživao Moju ljubav i kroz Njegovu aktivnost ljubavi ju je također primio, pošto ljubav Sebe ne uskraćuje a velika ljubav čovjeka Isusa Me privlačila strahovito. I vrlinom te ljubavi… jer ljubav sama po sebi jest snaga… On je bio u stanju oduprijeti se i nastaviti sa djelom Spasenja sve do kraja. Spasitelj je doista bio poslan čovječanstvu; Mesija je došao kao što je bilo obećano davno prije… Svjetlo se spustilo na Zemlju kako bi osvjetlilo srca onih koji su Ga priznali, koji su prepoznali da Sam Ja Osobno bio u Njemu i želio donijeti ljudima spasenje od grijeha i smrti… I svjetlo je prodrlo u tamu… U Isusu se pojavio borac Koji je porazio Mojega neprijatelja… Jer Njegovo oružje je bilo ljubav, a Moj neprijatelj se uzalud bori protiv ljubavi, on će uvijek podlegnuti ljubavi jer Ja Sam Sâma Ljubav, i Ja Sam zaista jači nego onaj koji vas je jednom potopio u bezdan. AMEN

 

 

***

 

 

 

Bertha Dudde, br. 8362, 24 i 25 Prosinac 1962

 

BOŽIĆNA PORUKA

 

Ja Osobno Sam vam bio došao jer sam vam bio potreban u vašoj duhovnoj nevolji... Ja sam sišao na Zemlju, Ja Sam stupio na područje tame i unio sjajno svjetlo, jer Ja sâm Sam bio Vječno Svjetlo Koje svoju svjetlost neprestano emitira u tamu...

 

Tako da Sam dakle uzeo ljudski oblik, jer jedino kao sam čovjek mogao izvršiti ono što je bilo vaš spas iz velike nevolje... A taj čovjek je bio djetešce Isus, Koje vam je bilo rođeno u svetoj noći... Jer to djetešce je bilo začeto čisto i bezgrešno Mojom moći i ljubavlju, i stoga je moglo prihvatiti/primiti i Mene Sâmoga kao Vječnu Ljubav... Njegova duša je bila duša svjetla, koja Mi je mogla služiti za boravak, jer Sam se mogao skriti/zakloniti samo u čistoj 'posudi', pošto Moja ljubav inače ne bi mogla zasjati u svom jasnom/sjajnom svjetlu.

 

Djetešce Isus bilo je ispunjeno duhom ljubavi, jer Njegova duša je sa Sobom na Zemlju donijela ljubav... Radilo se o ne-palom pra-duhu, Koji Sâm Sebe nije zatvorio pred ljubavlju koja Mu je od Mene neprestano emitirana. I Taj Pra-duh se nije odrekao ljubavi kad Se utjelovio u djetešcetu Isusu, jedino (što) je ograničio Svoje obilje/puninu svjetlosti, kako ljude ne bi obasjao svjetlošću koju oni zbog svog nesavršenstva ne bi mogli podnijeti.

 

Ali pri Njegovom rođenju događale su se neobične stvari, koje su ljudima koji su bili ispunjeni ljubavlju pružale dokaz da je na svijet došao obećani Mesija. Međutim samo Ga je nekolicina njih prepoznala, i djetešce Isus je Svoj životni put započelo kao i svaki drugi čovjek, jer misija, koju je Ono trebalo ispuniti, ljudima nikako nije smjela vršiti pritisak na vjeru, jer On im je trebao samo pokazati put, kojim svaki čovjek mora ići kako bi se iz ponora uzdigao do svjetla (Ivan 14:6)...

 

Ali ljubav u djetešcetu Isusu je katkad djelovala silno, jer ljubav Sam bi-o/-la Ja Sâm, Koji Sam dakle izabrao ljudski pokrivač/omotač, kako bi za grešno čovječanstvo izveo najveće djelo milosrđa, koje je međutim morao izvesti čovjek, koji je bio sposoban patiti, kako bi otplatio pra-grijeh/dug otpadanja/otpadništva bića od Mene... Ja Sâm spustio Sam se na Zemlju i utjelovio Se(be) u duši svjetla, koja je bila spremna dobrovoljno prevaliti zemaljski put kako bi Mi poslužila kao nastamba.

 

(25 Prosinac 1962) Još davno prije toga Mesija je bio najavljen ljudima putem vidovnjaka i proroka, i oni ljudi koji su Mi još bili odani u ljubavi, sa žudnjom su Ga iščekivali, i oni su bili ti koji su Ga odmah prepoznali u dječaku Isusu, koji su Njegovu neobičnu mudrost prepoznali kao Božansku i znali da sam im Ja poslao Njega Koji bi im trebao donijeti spas.

 

Međutim, ni Isus nije smio nametati prisilu vjeri ljudi putem Svoje neobične moći/sile i mudrosti... I zato se (samo) ponekad probijalo Njegovo svjetlo ljubavi i Moj se Duh izražavao/iskazivao kroz Njega, da bi se nakon toga opet povlačio, a čovjek Isus živio je kao i svaki drugi čovjek, jer On im je primjerom trebao pokazati ispravan život, koji su trebali živjeti i ljudi, ako su se htjeli osloboditi od Mog protivnika, koji je mogao biti pobijeđen kroz i putem ljubavi.

 

I ta se duša... iako sišla iz sfere svjetla... morala kretati po luciferskom svijetu, a i zemaljsko tijelo se sastojalo od nesazrelih duhovnih supstanci; za čovjeka Isusa je to bila žestoka borba da ostane Pobjednik protiv svih kušnji kojima se služio Moj protivnik da bi Ga naveo na pad. Međutim, Isus se nije odrekao ljubavi, duša Mu je bila toliko ispunjena ljubavlju prema Meni, Njegovom Bogu i Ocu od vječnosti, da je na taj način bio ispunjen i snagom i svjetlom, čime je mogao činiti čuda i u svôj mudrosti poučavati svoje bližnje. Ali Njegovo tijelo Ga je ipak još ljudski ograničavalo, sve dok nije skroz sazrio, za što je iskoristio Svoj život, sve dok nije izvršio (to) istinsko djelo spasenja, koje je upotpunjeno Njegovom patnjom i smrću na križu...

 

Dakako da Mu je tijelo kroz Njegov život ljubavi bilo skroz produhovljeno, pa ipak je kao slabi čovjek na Sebe uzeo smrt na križu. I svu Božansku snagu ljubavi dobrovoljno je dao za posljednje sate Njegovog djela milosrđa, kako bi kao samo čovjek neizrecivo patio i tako umro, otplativši tim najvećim djelom okajanja svih vremena veliki prastari dug cjelokupnog čovječanstva...

 

Sâma ljubav je bila ono što Ga je pokretalo na to djelo, i ta ljubav bio Sam Ja Sâm... Ali vi to vječno nećete shvatiti, osim ako i sami ne postanete čista ljubav, kao što ste i bili na početku... Tek tada ćete shvatiti biće/bit ljubavi, tek tada ćete (sa)znati zašto Ja Sâm od grijeha i smrti moram biti priznat kao spasitelj, i tada ćete shvatiti da i zašto smo Isus i Ja jedno (Ivan 10:30), zašto 'Bog' može biti predočen jedino u 'Isusu', i shvatit ćete zašto je 'čovjek' morao izvršiti (to) djelo spasenja na Zemlji... jer, okajanje za takvu jednu ogromnu krivicu kakva je bila vaše nekadašnje otpadništvo od Mene, mogao je prinijeti samo onaj koji je toliko bio ispunjen ljubavlju... u kome sam se Ja kao Vječna Ljubav mogao nastaniti... čovjek kakav je bio Isus ....

Uistinu je to bilo jedinstveno djelo, i nikada neće prestati učinak (ili ‘prestati/umanjiti se djelovanje’) tog djela milosti, kako bi sve (ono što je) nekada palo, moglo doći do svog potpunog spasenja/izbavljenja, jer čovjek Isus je umro na križu za sve ljude prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i vječno nikada više nije potrebno okajanje za veliku krivicu... Međutim uvijek će biti potrebna slobodna volja čovjeka, kako bi došlo do spasenja od njegove krivice.

 

Kad je dijete Isus došlo na svijet, započela je borba sa Mojim protivnikom, koji je do tada sve palo držao u okovima .... Ali Isus je odriješio okove i oduzeo mu duše koje su u svojoj nevolji sada pribjegle Njemu, duše koje su se poslužile Njegovim djelom spasenja i koje su se htjele osloboditi od protivnika...

 

I vratile su Mi se prve duše, prvi nekada pali pra-duhovi, kao djeca su se vratili nazad u Očevu kuću koju su nekada dobrovoljno napustili, jer čovjek Isus je Svojom smrću na križu otplatio krivicu, i biti će slobodna svaka duša koja Ga prizna, koja svog Boga i Oca prepozna u Njemu, Koji je za čovječanstvo umro na križu.  AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8422, 25 Veljače 1963

 

ISUS JE BOG...

 

Najdubokoumnija mudrost vam može biti otkrivena jednom kada ste prijemčivi za nju, i onda ćete također biti sposobni proniknuti u znanje koje u njegovoj potpunoj dubini može biti shvaćeno jedino od strane probuđenoga duha. Ipak, ako žudite objašnjenje gdje još niste čisti u svome razmišljanju, Ja ću vam uvijek pomoći razumjeti ako žudite za istinom. Onda ću vam govoriti tako da Me možete razumjeti... Ja ću se obratiti Mojoj djeci sa glasom Oca u skladu sa njihovim stupnjem shvaćanja: Moja priroda je doista nedokučiva, i čak ako trajno nastavite sebe usavršavati ona će unatoč tome ostati nedokučiva za vas za cijelu vječnost. Unatoč tome, vi trebate stremiti ka najvišem savršenstvu (Matej 5:48) i na taj način konačno ostvariti uniju sa Mnom... Vi trebate potpuno ući u Moju prirodu, vi se trebate... kao jednom isijane svjetlosne iskre, ponovno stopiti sa vječnom vatrom Moje ljubavi a ipak ostati samo-svjesna bića... Vi nikada nećete biti u stanju ovo pojmiti sve dok živite kao ljudsko biće na Zemlji budući će vaše razmišljanje ostati ograničeno tijekom tog vremena, ali spomenuti proces stapanja/fuzije sa Mnom se jedino može objasniti činjenicom da sve što je savršene prirode također ne poznaje nikakvog ograničenja, da unija sa Mnom definitivno predstavlja vaše potpuno prožimanje sa Mojom snagom ljubavi, ali Ja Osobno ću vječno ostati izvan dosega za vas... Ja Sam vam, prema tome, blizu a ipak vi Me nikada nećete biti u stanju doseći... Jer vi ne smijete zamisliti Mene kao ograničeni Entitet budući Ja Sam nisam vezan vremenom i prostorom. Vi nikada opet nećete izgubiti vašu samo-svjesnost, bez obzira kako intimno ste ujedinjeni sa Mnom, budući ćete od strane Mene biti potpuno prožeti sa Mojom snagom... Ipak u beskonačnosti vi ćete djelovati kao samo-svjesna bića, i baš to je vaše blaženstvo. Onda ste vi ostvarili vašu deifikaciju, cilj kojeg Sam postavio za Mene kada Sam vas stvorio. Vi ste postali Moje slike, vi ćete se sastojati od iste temeljne supstance kao Ja Osobno i biti ćete sposobni stvarati i djelovati u najblistavoj iluminaciji mudrosti, u posjedu neograničene snage i sa potpunom slobodom volje i pustiti da novi život nastane iz-unutra vas samih... Postavši savršeni kao što je vaš Otac Nebeski savršen, vi ste minijature Mene...

 

Isusova duša je također bila podložna istom zakonu kada je... kao biće isijano od strane Mene... bila trebala proći njezin test volje i prošla ga je, time je ostala sa Mnom kada je gomila izvorno stvorenih duhova otpala od Mene... Ovo Biće Mi je bilo toliko privrženo u ljubavi da je Ono dobrovoljno Sebe ponudilo za misiju na Zemlji da propati za Njegovu palu braću i da umre kao ljudsko biće kako bi iskupio potonje i doveo Moju djecu nazad k Meni... Isus je ostvario ovaj jedinstveni čin, kojeg ni jedna osoba nikada prije nije ostvarila niti će biti sposobna ostvariti naknadno: da se potpuno ujedini sa Mnom već na Zemlji, da izvrši potpuno produhovljavanje duše i tijela tako da je cijelo Biće moglo biti potpuno prožeto, što je bilo jasno demonstrirano putem Njegovog uzašća... Ja Sam bio sposoban manifestirati Sebe u Njemu, to jest, Ja Osobno, Vječno Božanstvo, sve-prožimajuća i prodiruća snaga, nisam nikada mogao biti uosobljen... Međutim, Ja Sam bio u stanju potpuno prožeti formu i ništa ljudsko nije ostalo u ovoj formi, čak je izvanjska čaura bila postala duh Mojega duha. Duša se je potpuno stopila sa Mnom i, u pravom smislu Riječi, ‘Isus’ je postao ‘Bog’... Njegova volja, Njegove misli, Njegova djelovanja su bili Moja volja, Moje misli i Moja djelovanja... Više se nije moglo govoriti o dva bića... To je bila apsolutna unija sa Mnom, Isus je bio, jeste i ostati će za sva Moja stvorena bića vidljivi Bog... Samo-svjesna Isusova duša se vratila u njezino izvorno stanje postojanja, jer bila je ista isijana snaga ljubavi koja je sebe samo ujedinila sa elementarnom silom i tako se potpuno stopila sa njom, tako da čovjek može govoriti jedino o Elementarnoj Sili... o Bogu Osobno, sve-prožimajućem Duhu, kada se govori o Isusu... Njegova duša-Isusa se nije vratila sa Zemlje kao savršeni duh, umjesto toga je potpuno sebe izručila Vječnom Božanstvu dok je još bila na Zemlji, ona je odustala od (ili ‘prepustila’) sebe poradi najveće tajne: ljudske manifestacije Boga i Njegova postajanja vidljivim za sva bića koja su jednom proizašla iz Njega... Bog i Isus su jedno te isto, Isus nije drugo samo-svjesno biće nego je kroz Njegov život na Zemlji On postigao najveći i konačni cilj: potpuno stapanje sa Mnom, tako da su jedino Moja volja i Moje razmišljanje upravljali Bićem Koje kontrolira i upravlja duhovnim kraljevstvom kao vidljivi Bog (Matej 28:18) ... Međutim, vi ljudi ćete jedino biti sposobni razumjeti to kada za vas više ne postoji ni jedan ograničeni koncept; i čak onda će Moja priroda biti, i ostati, nedokučiva, unatoč tome biti će vam dopušteno vidjeti vašeg Boga i Stvoritelja... najsavršenije Biće u vječnosti... licem u lice, i onda ćete znati da osim Njega, Koji je postao vidljiv za vas u Isusu Kristu, ni jedan drugi Bog ne postoji... I vi ćete doći blistavi sa gorućom ljubavi i zauvijek stremiti spram Njega, i On će vam povratiti vašu ljubav i učiniti vas obilno sretnima... Jer Moja ljubav ne poznaje ograničenja, niti će vaše blaženstvo biti ograničeno, umjesto toga ono će trajati zauvijek. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8537, 22 Lipanj1963

 

‘BOG JE POSLAO SVOGA SINA NA ZEMLJU...’

 

(1 Ivanova 4:9, 10)

 

Opet i iznova vam je objašnjeno da je Isusova duša došla iz svijeta svjetla na Zemlju kako bi sebe utjelovila u čovjeku Isusu u svrhu misije koja je zahtjevala čistu dušu, jer Bog Osobno se želio nastaniti u ovoj duši, a On je to bio u stanju učiniti jedino u čistoj duši bez grijeha... On je poslao Svoga Sina na Zemlju... Može li biti jasnije riječi da ovo potvrdi? Bila je to ne-pala duša, kao suprotnost ljudskim dušama koje su morale proći dugim procesom razvoja kroz stvaranja i započeti njihovo ljudsko utjelovljenje u jako nesavršenom stanju... Ali to ne isključuje činjenicu da se Isusova duša morala mučiti i nevjerojatno teško boriti protiv svega neduhovnoga koje ju je opsjedalo izvani... jer Njegovo je tijelo bilo nezrela materija i, zbog utjecaja neprijatelja, duša je bila teško opsjedana od strane tih neiskupljenih supstanci...

 

Sve zemaljske strasti su bile priljubljene uz tijelo a njegovi su instinkti, koji su i dalje prianjali uz tijelo kao dio vrlo nezrelih supstanci, zahtjevali zadovoljavanje. Isusova je duša došla na Zemlju u potpuno čistom stanju, ipak nebrojena su nezrela bića bila priljepljena uz nju koje duši nije bilo dozvoljeno otresti; namjesto toga, ona ih je trebala umiriti i usavršiti. Isus, čovjek, je također bio preplavljen od strane vanjskih nezrelih supstanci, njegovo je okruženje tako utjecalo na Njegovu dušu da je morala izdržati iste unutarnje borbe koje pala duša mora otrpjeti, i prema tome neistinito je da je za čovjeka Isusa poradi Njegove savršene duše bilo lakše ostvariti ovaj čin Spasenja... Štoviše... budući je bila čista i bez grijeha... Njegova je duša daleko više patila u nezrelom okruženju, Njegova čista duša je reagirala izuzetno osjetljivo na grijeh, na sve što ga je uslijed utjecaja neprijatelja preplavilo od strane njegovih bližnjih ljudskih bića...

 

Tama u kojoj je svjetlosna duša morala boraviti joj je uzrokovala neopisivu bol a ipak, ona je bila ispunjena gorućom ljubavlju spram ove grešne ljudske rase i željela ju je iskupiti od grijeha i smrti. Pa iako se sve sotonske prirode prirode gomilalo oko Isusove duše, to ipak nije uspjelo nagnati Isusovu dušu da padne u grijeh. On se odupro svim kušnjama, On se borio protiv Njegovog neprijatelja baš kao i svega neduhovnoga što ga je salijetalo... Njegova ljubav spram Njegove braće u nevolji se nije umanjila i On je također uspio u produhovljavanju njegovih neduhovnih tjelesnih supstanci kroz ljubav, koja se neprestano povećavala, i tako ispunila čovjeka Isusa da Ga je zaposjela Sama Vječna Ljubav, Koja nikad ne bi bila u stanju Sebe očitovati u grešnoj duši bez da prouzroči njezino uništenje... Zašto vi ljudi ne prihvatite ove riječi ‘On je poslao Svoga Sina na Zemlju...’? Ono što dolazi od Njega je savršeno i zato je rečeno ‘On je sišao na Zemlju’ a ne ‘On se uspeo iz ponora...’

 

Iako je Isusova duša u velikoj mjeri bila okružena sa sotonskim elementima, oni su prilazili Njegovoj duši izvani i Njegova im se duša ipak suprotstavila i nije dozvolila sebi da padne kao što je Božji neprijatelj namjeravao... Bez obzira da li je bio salijetan od strane neduhovnih supstanci Njegova tijela... ili da li su se neduhovna bića pokušala priljepiti uz Njega kao Sotonini poslanici... Njegova se čista duša suprotstavila i uklanjala je sve što je bilo sotonske prirode, dok je sazrijevala svoje nezrele tjelesne supstance tako da su bile u stanju pridružiti se duši u produhovljenom stanju kada je Isus ostvario Njegov čin ljubavi. Čim je duša ušla u carstvo tame ona je bila podređena sotonskim silama pa ipak im nije podlegla, ona im se suprotstavila pošto je bila puna ljubavi i ova joj je ljubav priskrbila snagu da ustraje sve do kraja.

 

Međutim, duša je od gore donijela sa sobom ljubav, ona nije žrtvovala ljubav, umjesto toga, ona je sebe rastuće više ujedinila sa Vječnom Ljubavi i tako se zbilo sjedinjenje, koje bi trebalo biti konačni cilj na Zemlji za svakog čovjeka. Isus, ljudsko biće, je Sebe proslavio/deificirao na Zemlji kroz Njegovu veliku ljubav i Njegovu izuzetnu patnju i mučnu smrt... Pa ipak, On se, također, morao boriti kako bi ostvario to proslavljivanje, to Njemu nije bilo lakše nego bilo kojoj drugoj osobi, jer ljudi također posjeduju Božansku iskru ljubavi i mogu je neprestano hraniti i potpirivati u blistavi plamen... Oni mogu apelirati Isusu za pomoć, dok je Isus pak uvijek i jedino crpio snagu iz ljubavi... ali ova u Njemu udomljena/sklonjena ljubav je bio Sam Bog. Međutim, Bog je bio u stanju skloniti se jedino u biću bez grijeha, On nikad ne bi bio u stanju ući u palu dušu koja je uzlaznom stazom putovala kroz stvaranja... dušu koja je jednom otpala od Njega i odbacila Njegovu ljubav....

 

Naposlijetku, ono što je opterećivalo sva pala bića je bio izvorni grijeh, a ovaj bi izvorni grijeh najprije trebao biti iskupljen prije nego je sjedinjenje sa Bogom moglo ponovo biti moguće... Prema tome, da je duša čovjeka Isusa bila ‘pala’ duša, ona ne bi bila iskupljena prije raspeća i Bog se nikad ne bi bio mogao nastaniti u njoj... Međutim, On se nastanio u Isusu jer On je bio Ljubav... Bog Osobno je postao čovjekom. Božja ljudska manifestacija nikad ne bi bila moguća na ijedan drugi način... ali ovo jeste i ostat će najveća od svih tajni...

 

Čisto biće je trebalo ostvariti čin okajanja ljudskog izvornog grijeha, jer palo je biće i dalje bilo podložno vladavini Božjeg neprijatelja i nikad ne bi bilo u stanju sakupiti snagu da sebe odvoji od neprijatelja, svoga zatvorskog čuvara... Sada je to za čovjeka moguće, jer Isus Krist je poradi toga umro na križu... svjetlosna duša je trebala ući u borbu sa neprijateljem i Isus je pobijedio u toj borbi budući je Njegova snaga bila Ljubav, budući je On vodio ovu bitku u jedinstvu sa Samim Bogom, Vječnom Ljubavi, i tako je Bog Osobno iskupio ljudsku rasu od grijeha i smrti... Vama ljudima treba biti dana relevantna informacija, jer pogrešna će mišljenja također voditi do pogrešnih zaključaka. Lucifer se ne bi bio morao boriti protiv Isusa da mu je bio zapovjednikom... A svaka je pala duša i dalje podložna kontroli neprijatelja... sve dok nije iskupljena od strane Isusa Krista... Ni jedna pala duša ne bi nikada uspjela poraziti neprijatelja... Čin Spasenja još nije bio ostvaren, prema tome bi Isusova borba bila neuspješna, jer palo biće koje je jednom odbilo Božju snagu ljubavi je doista primilo sićušnu iskricu ljubavi od Boga, ali ju nikad ne bi bilo potpirilo u blistavi plamen budući bi ju neprijatelj bio zaustavio i pošto je samo biće bilo preslabo... Vi ljudi trebate razumjeti da vi sebe gubite u pogrešnim mišljenjima ako se ne kanite ovog mišljenja kako je Isusova duša Sotonin dio (ili ‘kako je Isusova duša pripadala Sotoni’), time jednom otpalo duhovno biće... Sa ovim gledištem bi vi samo učinili problem Božje ljudske manifestacije još nerazumljivijim i upitnijim... I prema tome vam čista istina mora opetovano biti predočena, jer jedino istina će vas ispravno prosvijetliti a istina će uvijek jedino proizaći od Samog Boga. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 8707, 24 i 25 Prosinac 1963

 

BOŽIĆ (1963)

 

Sa zahvalnošću i radošću se trebate sjećati Mog rođenja na Zemlji, jer to je bilo djelo neizmjerne ljubavi i (sa)milosti za vas, time je za vas upaljeno svjetlo koje vam je trebalo osvjetliti put iz mračne duhovne noći... time se za vas ljude ispunio/završio period najdublje beznadežnosti i počeo novi razvojni period... Bio vam je pripremljen put koji je ponovo vraćao k Meni... I taj put vam je Svojim životnim primjerom pokazao čovjek Isus, Koji je tu misiju preuzeo iz ljubavi prema Meni i prema vama, Njegovoj paloj braći... Jer On Mi je želio vratiti Moju djecu, koja su već vječnostima bila udaljena od Mene i koja su ginula u najdubljoj nesreći.

 

Ljudski omotač Isus(a) nastanjivala je duša svjetla, biće koje je jednom bilo emitirano iz Mene, biće koje Mi je bilo predano u ljubavi, i koje je ostalo uz Mene kada se mnoštvo pra-stvorenih duhova odmetnulo od Mene... Ta se duša krila u djetetu Isusu, i čudo za čudom svjedočilo je već za vrijeme Njegovog rođenja o Božanskom duhu koji je nastanjivao to djetešce... Međutim, i Isus je morao započeti Svoj zemaljski život isto kao i svaki drugi čovjek, bio je rođen od Marije, djevice, koja je bila sasvim čista tako da je na svijet mogla donijeti Božansko djetešce bez da se ogriješila... A Isusova duša se morala nastaniti u čistom tijelu, jer Sam se Ja Sâm htio nastaniti u Njegovoj ljudskom vanjskom omotaču, i zbog toga je Njegovo tijelo bilo i ostalo čisto i bezgrešno, jer iako je neprestano bio napadan od bića tame koja su Ga htjela navesti na pad, On im se suprotstavljao, i sve nečisto što je prianjalo uz Njegovu dušu kroz svoju ogromnu ljubav je na taj način izbavio; On se odupro svim kušnjama i sve neduhovno, što mu je tlačilo tijelo -jer živio je u ovom materijalnom svijetu-, je 'produhovio', On ga je učinio podatnim željama Svoje duše, jer bio je pun ljubavi, a ljubav pobjeđuje sve, i najvećeg neprijatelja. Čovjek Isus morao je prije toga dovesti do sazrijevanja sve još nezrele supstance koje su prianjale uz tijelo, tek tada Sam se Ja Osobno, Vječna Ljubav, mog-ao/-la nastaniti u Njemu, i tek tada je veliko djelo milosti moglo biti privedeno kraju, djelo koje je On želio izvršiti zbog grijeha cijelog čovječanstva...

 

Kad sam se Ja spustio na Zemlju rođenjem Isusa, Moj duh bio je u Njemu, jer je materijalno tijelo u sebi sadržavalo potpunu/savršenu dušu, koja je time bila iskreno sljubljena (= u savezu) sa Mnom, i Ja Osobno sam Se kroz Njega mogao izražavati... I prilikom Njegovog rođenja su se događale stvari koje vi želite uvrstiti u područje legendi, ali koje su se uistinu dogodile, jer potpunom/savršenom duhu je sve moguće... Ali malo je onih koji su doživjeli ta čuda 'na' djetetu Isusu, oni čija su srca bila puna ljubavi i koji su u djetetu Isusu prepoznali obećanog Mesiju i koji su Ga obožavali... Isto kao što su i ljudi koji su dolazili u Njegovu blizinu, ljudi čija srca su bila nečista, u Isusu gledali/vidjeli samo jedno dijete ne različito od ostale dijece... Međutim, najčešće su u Njegovu blizinu dolazili ljudi koje Mu je dovodio njihov duh, koji su osjećali čudo koje se dogodilo te noći, i koji su Ga obožavali, jer su u Njemu vidjeli/prepoznali obećanog Mesiju.

 

A to je bilo najveće čudo svih vremena, koje se nikad neće ponoviti, da Sâm Bog dolazi na Zemlju i da se nastanjuje u (jednom) djetetu. Jer, ljubav je došla na Zemlju, djete Isus je bilo puno ljubavi, jer velika ljubav prema nekada palome, nesretnome, ponukala Ga je na to da obuče tijelo i da napokon izbriše (= otplati) pra-grijeh, koji je baš od strane ljubavi jedino i mogao biti izbrisan, jer se sastojao baš u grijehu protiv ljubavi. I to djelo je izvršio čovjek Isus time što je iz Svoje ljubavi dao Svoj život, time što je prinio najveću žrtvu koju je ijedan čovjek na ovoj Zemlji ikada prinio i koju će ikada prinijeti... da se On Sâm odrekao sveg svjetla i sve snage/moći, koja je bila Njegova svojina kroz ljubav koja je boravila/bila... da je On usred mračnog svijeta kao samo čovjek patio i umro najmučnijom mukom na križu...

 

(25 Prosinac 1963) Isus... biće iz sfere svjetla... dobrovoljno se ponudio za tu misiju, da kao čovjek prođe ovom zemljom i da izvrši djelo okajanja, neshvatljive patnje i boli, kako bi pomogao paloj braći.

 

Ljubav je ispunila sva bića koja su proizišla iz, i ostala uz Mene, nakon što se Lucifer okrenuo od Mene sunovraćujući time sa sobom u ponor bezbroj duhovnih bića... I Isusova ljubav je bila tako jaka, da Mi je željela 'izvršiti okajanje' zbog neizmjernog prekršaja protiv Mene, njihovog Boga i Tvorca, protiv Same Vječne Ljubavi. I tu Ljubav, koju Mi je Isus prinio, Ja Sam primio kao Njegovu žrtvu, jer ju je prinijela ljubav i jer je jedino putem ljubavi pra-grijeh mogao biti otplaćen/obrisan... I tako je biće svjetla koje je uzelo tijelo poput ostalih ljudi, hodalo Zemljom, opterećeno teškim zemaljskim tijelom, koje je za to biće koje se nalazilo u svjetlu i slobodi, predstavljalo okove, koje je duša doživljavala kao izuzetno mučne/tegobne. Ali On je kao čovjek morao prevaliti zemaljski put, jer je Svojim bližnjima trebao poslužiti kao primjer, kako bi Ga slijedili. Morao se boriti sa istim slabostima i opiranjima koji prirodno opterećuju svakog čovjeka, jer se trebalo osloboditi svih slabosti i mana kroz vlastiti rad na duši... Čovjek Isus nalazio se usred zemaljskog/materijalnog svijeta, na području koje je pripadalo Mome protivniku, i za dušu iz carstva svjetla bilo je duplo teže postići svoj cilj u ovom mračnom području, oduprijeti se svim sotonskim kušnjama koje su Ga trebale navesti na pad, i djelovati na sve neduhovno u tijelu i u okolini, jer i Njegovo tijelo je bilo žestoko pritiskano (= u neprilici) od ne(sa)zrelog duhovnog, kome se Isusova duša nije odupirala, jer je On u Svojoj mudrosti spoznao da je i to duhovno željelo biti oslobođeno, i Njegova ljubav je neprestano bila spremna pomoći svemu što je još bilo nesretno. Njegova duša je neizrecivo patila kroz svoju okolinu, ona je bila naviknuta na slobodu, svjetlo i ljubav i time i najviše blaženstvo/sreću, a ovdje se nalazila u tami, sputana tijelom, i u okolini lišenoj/bez ljubavi. I tako je i Njegov životni put još od djetinjstva bio stanje patnje, kroz koje je On otplatio/okajao vrlo mnogo krivice/duga Svojih bližnjih... sve dok na koncu nije prinio veliku 'žrtvu-pokajnicu’, dajući Sâm Sebe za pra-krivicu svih ljudi sadašnjice, prošlosti i budućnosti...

 

Nikada vi ljudi nećete moći shvatiti/obuhvatiti ovo djelo milosti, jer niti jedan čovjek svjestan završetka ne bi bio u stanju na sebe uzeti takvu mjeru/količinu muke, jer Njegov kraj Mu je neprestano bio pred očima i spriječavao Mu je radost; On je osjećao kao čovjek i proživljavao je i sve strahove koje su Mu prouzrokovale misli o onome što predstoji. I On je izdržao do kraja, ljubav u Njemu, prema Meni i prema svemu neotkupljenom/nespašenom neprestano se povećavala i davala Mu snagu za sprovođenje Njegovog djela milosti... Ja Sâm sam Ga na taj način mogao skroz prožeti/prosvjetliti, Ja Sâm sam u Mome pra-biću bio prisutan u Njemu, i Ja Sam dakle bio Onaj Koji je otplatio sagrješenje ljudi, jer ljubav je bila ona koja je Isusu dala snagu da pati i da umre na križu, kako bi ljudi bili spašeni, kako bi bila izmirena velika pra-krivica, koja je jedino putem djela ljubavi mogla naći pravedno izmirenje, kakvo je na križu izvršio čovjek Isus. AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 7693, 6 Srpanj 1960

 

ISUSOVO USKRSNUĆE I PRODUHOVLJAVANJE...

 

(Ivan 10:30; 14:10; 20:1-10; Luka 24:1-12; Marko 16:1-8; Kološanima 2:9)

 

Možete sa pouzdanjem prihvatiti kao istinu da je Moje tijelo istovremeno produhovilo sebe sa Mojom dušom, da Sam Ja prema tome bio sposoban ustati iz mrtvih budući ništa od fizičke prirode nije ostalo u grobu što bi bilo moralo nastaviti proces razvoja. Tijekom Mojega života na Zemlji Ja Sam također bio postao gospodar nad Mojim tijelom, Ja Sam bio produhovio sve supstance, to jest, kao Isus, ljudsko biće, Ja Sam ih izručio Mojem Ocu od vječnosti; ništa nije postojalo u Mojem tijelu što se protivilo Ocu u Meni, i Ja nisam trpio agonije na križu poradi Mene Samoga... poradi produhovljavanja Mojega tijela... nego jedino da bi okajao sa njime grijehe čovječanstva... Kakogod, Moje je tijelo i dalje bilo ljudski naklonjeno tako da je ono osjetilo i otrpilo užasno veliku bol... Unatoč tome, nakon što Sam bio ostvario čin Spasenja za ljudsku rasu sa Mojom smrću na križu, Ja Sam vam također želio osigurati dokaz Mojeg produhovljavanja koje je rezultiralo u Mojem uskrsnuću iz mrtvih... Stoga su se tijelo i duša bili u stanju uzdići budući su bili ostvarili čin produhovljavanja i ništa nije bilo u stanju (za)držati ovo duhovno biće u grobu, jer duh prožima sve, čak najtvrđu materiju. Ovo produhovljavanje tijela je zasigurno za Mene bilo moguće budući Sam bio potpuno ispunjen ljubavlju i budući ljubav rastvara svaku nečistu supstancu, jer... gdje je ljubav prisutna... ništa od nečiste prirode ne može ustrajati, budući ljubav garantira ujedinjenje sa Vječnom ljubavlju, budući ona sve uništava, ostavljajući iza jedino čisti duh, koji tako može sebe ujediniti sa Primarnim Duhom vječnosti. Ja Sam ostao u ovoj ljubavi, i ako vi ljudi isto tako sebe oblikujete u ljubav, vi ćete također biti sposobni produhoviti vaše tijelo, vi ćete postaviti sve materijalne supstance u ispravan red i sve inherentno zavezane duhovne supstance tamo će se okrenuti ka Meni kao Vječnoj Ljubavi i odustati od sveg suprostavljanja, koje je jednom bilo otvrdnulo njezine supstance i bilo je uzrokom njezina prognanstva u materiju. Ali ovo produhovljavanje tijela će jedino biti ostvareno od strane nekolicine ljudi dok su oni i dalje na Zemlji, unatoč tome, ono je moguće. Onda će tijelo također biti sposobno uzdići se istovremeno kao i duša, jedino je da to neće često biti primjetljivo vama ljudima budući nije nužno za spasenje vaše duše da doživite neobične stvari koje općenito nisu shvatljive ljudima.

 

Međutim, u činjenicu da Sam Ja Osobno ustao iz mrtvih, da je također Moje tijelo istupilo iz groba, vi možete vjerovati, jer Moj život kao ljudskog bića je uistinu bio takav da je bilo moguće da se dogodi produhovljavanje tijela, da ništa nije trebalo ostati straga kako bi prošlo kroz daljnju fazu razvoja. Ja Sam ostvario ujedinjenje sa Ocem od vječnosti... Ja Sam bio u potpunosti prožet Njime, Ja više nisam živio van Njegove prirode, Ja Sam se stopio sa Njime za svu vječnost. Ali ‘priroda Boga’ vam ne može biti učinjena razumljivom, jer On je Duh Koji prožima i obuhvaća sve... On ne može biti uosobljen, niti je On vidljiv, On je snaga i svjetlo na takvom stupnju da bi uništio sve da sebe nije bilo oblikovalo do visokog stupnja ljubavi, koja je bila u Meni tijekom Mojeg života na Zemlji kao ljudsko biće. I prema tome ovo svjetlo i snaga su bili u stanju sebe uliti u Mene potpuno bez da moram biti uništen, ali je također Moje produhovljeno tijelo zadržalo njegovu formu unatoč obilja Božanskog duha, tako da Sam Ja ostao vidljivim za bića koja stoje preda Mnom sa visokim stupnjem zrelosti... Veliki Duh vječnosti, Koji je prožeo cijeli svemir je sebe manifestirao u ljudskoj formi... Ja Sam postao vidljivim za Moja stvorena bića u Isusu Kristu, jer Ja Osobno Jesam također Biće koje ćete vi jedino razumjeti kada ste vi sami, puni ljubavi, ušli u uniju sa Mnom... I onda ćete također dokučiti problem Mojeg uskrsnuća, produhovljavanja tijela i duše i Mojeg potpunog stapanja sa Ocem-Duhom od vječnosti... Jedino onda ćete razumjeti uniju Isusa i Oca... Jedino onda ćete biti totalno ujedinjeni sa Mnom i prepoznat ćete Mene Osobno, vašeg Boga i Oca od vječnosti, u Isusu Kristu... Jer On i Ja smo Jedno (Ivan 10:30), i tko vidi Mene također vidi Oca (Ivan 14:8-9). AMEN

 

***

 

Bertha Dudde, br. 1739, 15 Prosinac 1940

 

ISUSOVO PREOBRAŽENJE… ‘OTAC I JA JEDNO SMO!’

 

(Ivan 10:30)

 

Ispravno riješenje Isusovog preobraženja nakon Njegovog raspeća istovremeno također objašnjava Isusove Riječi ‘Otac i Ja jedno smo…’ (Ivan 10:30). Bog je Sebe žrtvovao kroz čovjeka Koji je prevladao svaki ljudski aspekt Bogu za ljubav i Koji je prema tome oblikovao Svoju dušu tako da je Bog bio u stanju nastaniti se u Njemu u svoj punini (Kološanima 2:9). Njegova je izvanjska forma, Njegovo tijelo, potpuno udovoljilo volji duše i bilo je isto tako jedino sklono Božanskom; tako je svaka supstanca bila Bogu-naklonjen duh, tako da više nije trebala proces razvoja na Zemlji i bila je prema tome sposobna ući u duhovno carstvo u svom savršenstvu nakon smrti tijela. Sva usavršena duhovna bića se ujedinjuju sa Elementarnom Silom i, kroz najiskreniju fuziju, postaju jedno sa Njom. Proces razvoja duhovnih bića koja su jednom otpala od Boga traje jedno beskonačno dugo vrijeme i, kroz bezbrojne stupnjeve, će također voditi do uspona u onostranom ali izvanjska forma, manje razvijena duhovna supstanca, uvijek ostaje na Zemlji i oslobađa/otpušta dušu koja će, kao duhovno biće, naknadno tražiti pripojenje bićima jednake zrelosti u onostranom. Izvanjska se forma razlaže/raspušta i pojedinačne duhovne supstance se pripajaju sličnima kako bi nastavile njihov proces razvoja… Međutim, Isusovo je tijelo, naračun njegove čistoće i akcija ljubavi, već postignulo duhovno savršenstvo i nezamisliva patnja na križu je bila konačni proces pročišćavanja za tjelesnu duhovnu supstancu tako da je ona, u ovom potpuno pročišćenom stanju, bila sposobna sjediniti se sa savršenom dušom i više nije potrebovala ostajati na Zemlji, i prema tome su Duh Božji, duša i tijelo ujedinjeni, postavši time jedno.

 

Isus, čovjek, je bio posrednik između Boga i ljudi… ali sada su Bog i Isus Krist Jedno (Ivan 10:30)… njih se ne bi trebalo zamišljati kao dva bića jedno pored drugoga nego je to samo jedno Biće Koje apsorbira sve što je savršeno. Isusovo Božanstvo se ne može zamisliti na nijedan drugi način nego kao vječno Božanstvo Osobno, Koje je Sebe tek pripojilo izvanjskom obliku Isusa, čovjeka, to jest, Njegovim je duhovnim supstancama bilo dozvoljeno stopiti se sa Elementarnom Silom, pošto su pri Isusovoj smrti one već postigle stupanj savršenstva koji je preduvjet za najbliže jedinstvo sa Bogom… Time što je prezirao zemaljska zadovoljstva i, kao rezultat striktne samo-discipline, Isusovo je tijelo prevladalo svu materiju i prema tome više nije potrebovalo daljnji proces razvoja. Sve duhovne supstance u fizičkoj formi su bile sposobne pripojiti se duši i zajedno sa njom ostaviti zemaljsku dolinu kako bi se popele (= ovdje je u izvornom tekstu upotrijebljen glagol ‘ući’) do svjetlosnih visina. Od tog trenutka nadalje ova duša je bila okružena sa najsjajnijim blistavim svjetlom, posljedično tome su Isusovo tijelo i duša morali napustiti Zemlju u preobraženom stanju, jer biće koje je potpuno stopljeno sa Bogom je također od Njega moralo primiti svjetlo i snagu i zračiti ih tako na isti način kao Samo vječno Božanstvo, pošto je ono bilo Jedno sa Bogom, prema tome također svjetlo i snaga u izobilju. Ovaj proces svjetlosnog zračenja obično ostaje skriven od ljudi, ipak Božja je beskonačna ljubav spram ljudi dozvolila da se preobraženje Isusa odvije vidljivo kako bi im dala znak Njegove snage i slave, da bi osnažila vjeru onih koji su trebali proglašavati Njegovu snagu i slavu svijetu i kako bi za ljude priskrbila dokaz kako je Isus nadvladao smrt… da od sada nadalje smrt više ne postoji za ljude koji su Ga slijedili i potrudili se hodati istom stazom na Zemlji. Isusovo preobraženje je među čovječanstvom bilo jako puno osporavan predmet i obično je bilo odbačeno kao mit, pošto je ljudima nedostajalo sveg duhovnog znanja za konačni cilj svakog bića… za završnu uniju sa Bogom… za postajanje jedno sa Njime… Kako god, Isus reče ‘Otac i Ja jedno smo…’ (Ivan 10:30) jer unija se već zbila u Njemu, Njegova je duša bila oblikovana tako da je bila sposobna prihvatiti Boga i na taj je način već postala primatelj svjetla i snage od Boga, na taj je način On bio u stanju podučavati svu mudrost i djelovati kroz Božansku snagu. On je bio savršen kao Njegov Otac na Nebu (Matej 5:48) te sposoban stvarati i oblikovati poput Njega… Njegova je priroda bila ljubav, Njegove su Riječi bile ljubav, i tako je On djelovao vrlinom Njegove velike ljubavi spram ljudi. Jer sve što postoji sve što se događa može jedino biti ostvareno putem ljubavi… Njegov život na Zemlji je bio neprestan slijed čudesnih djela bez pompe/sjaja i raskoši, ali On ga je zaključio u radijantnom svjetlu… time što je sebe preobrazio pred očima Njegovih Vlastitih i uzdigao se do Neba, u vječnu slavu. AMEN